Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Slike Marka Čelebonovića

U ponedeljak, 19. oktobra u 19 sati u Galeriji Rima u Kragujevcu, biće otvorena izložba slika Marka Čelebonovića. Izložba će trajati do 26. oktobra.

 


MARKO ČELEBONOVIĆ


U borbi između reda i nereda leži cela drama čovekove kreacije

Marko Č.




Već samim svojim istančanim senzibilitetom umetnik se svakako razlikuje od drugih ljudi, često u tolikoj meri da ga je teško razumeti. Kad je u pitanju Marko Čelebonović, zadatak istoričara umetnosti je donekle otežan činjenicom da se radi ne samo o vrsnom slikaru, već i o izuzetno inteligentnom i obrazovanom čoveku.. Njegovo shvatanje umetnosti kao dualizma, odnosno borbe između reda i nereda, najbolje opisuje suštinu i svu kompleksnost njegovog likovnog izraza. Njegovom opusu, veoma cenjenom i priznatom kako u stručnim krugovima, tako i od strane šire publike, posvećene su brojne stručne analize, kritike i prikazi izložbi, ali nikada nisu do kraja objašnjeni ni shvaćeni svi slojevi njegovog složenog likovnog jezika.

Iako se na prvi pogled čini da je njegov život tekao bez velikih promena, neki momenti u njegovoj biografiji presudno su uticali ili činili prekretnice u formiranju njegovog likovnog izraza. Izbeglištvo za vreme Prvog svetskog rata, preko Mladenovca, Soluna i Atine do Švajcarske, i na tom putu susret sa narodnom grnčarijom u Mladenovcu, a zatim reljefnim frizovima na Akropolju, činili su početni impuls u razvoju umetnickog talenta mladog Marka Čelebonovića. Kasnije, već tokom boravka u Švajcarskoj, u gimnazijskim danima, podstaknut podrškom profesora Štifela i vajara Ota Beningera, Čelebonović je počeo da se bavi skulpturom .

Po završetku školovanja Čelebonović se nastanio u Sen Tropeu, gde je bio donekle distanciran od savremenih umetnickih tokova, koje će, ipak, tokom čitavog života, na sebi svojstven nacin observirati i iz njih usvajati ono što je njegovoj prirodi i umetnickom izrazu najbliže.

Jedna od krupnih promena u njegovom likovnom izrazu nastupila je kada se, nakon sukoba sa drugovima iz Komunističke partije Francuske, prilično rezigniran i razočaran vratio u Jugoslaviju. Tada je smireno, rafinirano i proosećano slikarstvo poetskog realizma smenio egzalitirani koloristički ekspresionizam.

Iako programski nije pripadao nijednom pravcu, Čelebonović je, zahvaljujući svom istančanom senzibilitetu, apsorbovao sva kretanja u savremenoj umetnosti, i transponovao ih u originalnu i izrazito individualnu viziju stvarnosti. Živeći godinama u Francuskoj, on je apsorbovao tipično francuski prefinjeni osećaj za meru, sklad i ravnotežu, kao i za lepotu čiste boje, ali dekorativni princip i vedra atmosfera francuskog slikarstva u njegovom izrazu nikada nisu preovladali. Zbog toga se sličnosti sa savremenom francuskom umetnošću svode više na tehničke odlike, dok su dublji značenjski slojevi i suština njegovog slikarstva bliži umetnicima koji su i sami bili stranci u Francuskoj, među njima pre svega Šagalu i Sutinu.Te odlike, zahvaljujući kojima se Čelebonović bitno razlikuje od tokova u francuskom slikarstvu, donekle je zapažala i francuska kritika, koja je pedesetih godina, izražavajući divljenje i poštovanje prema njemu, isticala “slovenske kvalitete”, “hijeratični mir vizantijskih fresaka” koji nosi njegova slika i “nostalgičan i romantičan zvuk” kao odjek sredine iz koje je potekao.

U srpskoj umetnosti tridesetih godina pripadao je poetskom realizmu, pravcu okrenutom povratku prirodi, realističnom pristupu i tradicionalnim likovnim postulatima kao što su rafinirano, smireno valersko modelovanje i predstavljanje trodimenzionalnog prostora. Sve odlike Beogradske škole o kojima govori Protić, dakle, zaokupljenost trajanjem, intelektualizam, otmen konzervativizam, kultura izvođenja, zapažaju se i u slikarstvu Marka Čelebonovića.  Međutim, konstantno prisustvo prigušenih, ali snažnih emocija, predstavlja onaj presudni faktor koji uslovljava njegovo stalno oscilovanje izme|u poetskog realizma i ekspresionizma. Naime, značaj emocija u Čelebonovićevoj slici ponekad je toliki da potez postaje snažan udarac četkicom, koji ugrožava integritet forme, a čitavu sliku prevodi u likovni jezik ekspresionizma, pravca koji je, kao neposredna prethodnica, neosporno uticao na Čelebonovićevo formiranje i trajno obeležio njegovo stvaralaštvo.

Upravo kao takvo, stalno na razmeđu između ekspresionističkog i poetsko-realističkog, srpskog i francuskog, a pre svega samosvojno i izrazito individualno, Čelebonovićevo slikarstvo stoji kao specifična pojava u srpskoj umetnosti, koja svakako zaslužuje detaljnu i podrobnu analizu.

Uvrežena podela njegoovog opusa podrazumeva sledeće faze:rani period, smeđa, zelena faza, zatim koloristički ekspresionizam neposredno posle Drugog svetskog rata, zeleno-plava, i na kraju, bela faza...





...U svim fazama svog stvaralaštva Čelebonović je težio da zatvori prostor i ograniči pogled tamo gde bi mogao da prodre u dubinu. Međutim, slikarstvo poslednje dve decenije njegovog života, pored ostalih odlika, jedinstveno je i po tome što se u tom periodu bela pozadina može protumačiti dvojako - kao zatvaranje prostora, ali i kao otvaranje ka beskrajnim dubinama nepoznatog. Pozadina, odnosno belina zida, na ovim slikama nije dočarana zasićenom, gustom pastom i prigušenim, tamnim tonom kao što je to obično bio slučaj na pejzažima iz pedesetih godina. Već sama bela boja, koja dominira čitavom slikom, ima različit psihološki efekat u odnosu na zasićene sive tonove kojima se umetnik služio slikajući nebo na pejzažima iz pedeseth godina. S obzirom na činjenicu da bela boja, zavisno od pastuoznosti namaza i ostalih boja i likovnih elemenata, ne mora nužno da ostavlja utisak barijere, od mašte posmatrača zavisi da li će pozadina na slikama iz ovog perioda delovati kao zid ili kao duboki prostor u kome se, opet zavisno od mašte posmatrača, može naći bilo šta. Utisak dubokog prostora na mnogim slikama je uslovljen i podslikavanjem bele površine pozadine drugim, najčešće toplim bojama. Sam postupak podslikavanja, kao nagoveštaj postojanja skrivenog izvora svetlosti u pozadini, ukazuje da je umetnik težio da kompoziciju učini složenijom, a pozadinu, na takav, nesvakidašnji način, otvori u dubinu.

Neumoran i obdaren izuzetnom stvaralačkom energijom, on je slikao do poslednjih dana svog života, i onda kada ga je uveliko izdao vid i kada više nije mogao jasno da definiše forme, zbog čega ih je u sliku transponovao kao skup tačkastih poteza i mrlja. Takođe u tim poslednjim godinama umetnikovog života, zapravo, tokom 1983. i 1984, nastala je serija radova na staklu, fascinantnih ne samo zbog izuzetno svežih, zvučnih nijansi purpurne boje i lakog, ovlašnog, akvarelskog poteza, već i zbog neobičnog stvaralačkog elana zahvaljujući kom je i tada, u dubokoj starosti, istraživao nove oblike vizuelnog izražavanja.

Istančan osećaj za meru, izvesna uzdržanost i snažna samokontrola karakterišu kako proces nastanka Čelebonovićevih umetničkih dela, tako i njegov mentalni i emotivni sklop. Tako ponekad veoma različiti likovni jezici i oprečni umetnički ciljevi u njegovom slikarstvu međusobno stoje u gotovo savršenoj ravnoteži. Njegov trajno aktuelan i umetnički izuzetno vredan opus predstavlja zaista osciluje između emocija i razuma, logike i haosa, ekspresionizma i realizma, a njegova suština najjasnije i najsažetije se može opisati upravo Čelebonovićevim shvatanjem da “cela drama čovekove kreacije leži u borbi između reda i nereda”.


 


Marko Čelebonović (22.11.1902-23.7.1986)


-1902. rođen je u Beogradu

-1914, po izbijanju Prvog svetskog rata, sa roditeljima se seli u Švajcarsku

-1919-1922. završava studije ekonomije i prava na Oksfordu i u Parizu

-u Parizu uporedo upisuje i Akademiju Grand Šomije, odsek vajarstvo, kod profesora Burdela, međutim, ubrzo je napušta, tako da je kao umetnik samouk

-do 1925. živi u Parizu,

-1925. se sa suprugom Verenom (Freni) Vajlenman seli u Sen Trope

-1942. pristupa francuskom Pokretu otpora

-1947-49. i 1949-52. predaje na Likovnoj akademiji u Beogradu

-1949-52. vrši dužnost savetnika pri Jugoslovenskoj ambasadi u Parizu

-1953. postaje jedan od osnivača grupe Nezavisni i sekretar Saveza likovnih umetnika Jugoslavije

-1986. umro u Sen Tropeu


 


Datum objavljivanja: 13.10.2009.