Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Sećanje na Stevu Aleksića

U petak, 23. decembrač navršava se 135 godina od rođenja velikog slikara Steve Aleksića. Narodni muzej Zrenjanin će tom prilikom u stalnoj postavci pored radova ovog umetnika izložiti deo dokumentacije koja se čuva u Muzeju a koji je poklonila slikareva supruga Stefanija Aleksić.


 


Takođe toga dana sa početkom u 18 časova posetioci će moći da čuju priču o životu i radu slikara Steve Aleksića koju je, kao i dokumentarnu postavku, pripremila kustoskinja Likovne zbirke, istoričarka umetnosti Olivera Skoko.

Publika će uz dobro poznata dela Steve Aleksića iz fonda Narodnog muzeja Zrenjanin (Veseli Banaćani, Dušan Aleksić na odru, dva Autoportreta...) moći da vidi i svedočanstva sa minhenske Akademije, porodične fotografije, pismo književnika Veljka Petrovića adresirano na ime modoškog sveštenika Ivana Aleksića povodom njegovog brata Steve, i dopise direktora Muzeja kneza Pavla, Milana Kašanina. Posebno su zanimljiva tri pisma Uroša Predića upućena Stevi Aleksiću u Modoš. U jednom ga obaveštava da će u Somboru marta te godine (1921.) biti organizovana izložba slika uz pomoć Ministarstva prosvete i poziva Stevu Aleksića da i on pošalje neku svoju sliku. U drugom  pismu Uroš Predić ga poziva da dok njegova supruga bude na operaciji u Beogradu, on odsedne kod njega. Posebno je zanimljivo pismo od 11. januara 1922. godine u kojem Uroš Predić savetuje Stevi Aleksiću kako da reši problem carinjenja svojih slika kritikujući pri tom državu zbog loših zakona i propisa: "Ja sam oduvek bio najsavesniji građanin i smatrao sam za neljudsko obilaziti zakone na štetu države, ali od kako je nastala ova pometnja u celoj Evropi, te je i pojam o državi i o dužnostima građana jako uzdrman i to nepoštovanje autoriteta 'vlasti' još povećano time što nesposobni, a često puta čak i nevaljali ljudi drže vlast u prljavim rukama, izdaju naredbe koje se ne vermaju jer su ili neizvodljive ili glupe i protivne interesu većine i tako sve više daju povoda općem nezadovoljstvu koje je pritislo ceo svet. Od toga doba je olabavila i moja savest prema izvesnim uredbama nametnutim onako odoka, za probu, kao pokušaj, ne vodeći računa o posledicama i komplikovanim odnosima između građana i države, i ja se sam neki put gorko nasmešim, kad vidim, kakve naredbe, uredbe i propisi se daju i kako se vrše!"




Tokom 2011. godine Narodni muzej Zrenjanin je dvema izložbama već skrenuo pažnju na značaj Steve Aleksića. Tako je u septembru u Velikoj galeriji Doma vojske Srbije u Beogradu na izložbi "Majstori banatskog slikarstva od 18. do 20. veka" Aleksićeva slika "Veseli Banaćani" zauzela centralno mesto postavke čime se obeležila i stogodišnjica nastanka ovog remek-dela. To je ujedno bila prilika da Beograđani u svom gradu posle više od tri decenije ponovo uživaju pred ovim ostvarenjem. Nedavno je u Salonu Narodnog muzeja Zrenjanin otvorena izložba aktova "Moje telo – Tvoje delo" sa radovima iz fonda Likovne zbirke. Među 54 dela nalaze se i dva rada Steve Aleksića. Crtež "Muški akt" nastao je 1896. g. na prvoj godini minhenskih studija i  predstavlja jedan od retko sačuvanih Aleksićevih radova iz toga perioda. Autorka obe pomenute izložbe je kustoskinja Olivera Skoko.




Narodni muzej Zrenjanin je proteklih godina restaurirao znatni broj radova Steve Aleksića koje ova ustanova čuva u svom fondu. Slikar-restaurator Jelena Gvozdenac-Martonov je zaslužna za većinu restauriranih radova dok je posao konzervacije i restauracije pomenutog crteža Muški akt obavio konzervator Galerije Matice srpske, mr Danilo Vuksanović.




Malu dokumentarnu postavku kao i izložbu "Moje telo –Tvoje delo" na kojoj je nalaze i radovi Steve Aleksića, a koja je realizovana uz podršku Ministarstva kulture, informisanja i informacionog društva Republike Srbije, posetici će moći da vide do kraja januara.



Steva Aleksić je rođen u Aradu 23. decembra 1876. godine u porodici u kojoj su se i deda Nikola i otac Dušan bavili slikarstvom. Osnovnu i građansku školu završio je u rodnom mestu. Godine 1895. odlazi u Minhen i prvo uči kod Hajnriha Knira, a potom upisuje Akademiju na kojoj mu je profesor Nikolas Gizis. Prekida studije nakon vesti o očevoj smrti i odlazi u Modoš (Jaša Tomić) gde je porodica Aleksić došla iz Arada. Tamo se ženi učiteljicom Stefanijom Lukić. Radi zidno slikarstvo i ikonostase u Čakovu, Temišvaru, Vukovaru, Novom Sadu, Žigmondfalvi (Lukićevu), Modošu, Pančevu, Velikom Bečkereku (Zrenjaninu)...Otvara atelje u Modošu, kroz koji su prošli Slavko Gigić, Vasa Pomorišac, Janoš Ajh i mnogi drugi. Uradio je preko 200 štafelajnih slika, oslikao više od 20 crkvenih objekata sa mnoštvom zidnih slika i ikona. Njegovo slikarstvo je neka vrsta prelaza od akademizma ka modernim umetničkim shvatanjima. Jedan je od prvih predstavnika secesije kod nas i to onog njenog krila obojenog literaturom i mitom koji je karakterističan za Nemačku. Steva Aleksić je umro u Modošu 1923. godine a njegova supruga Stefanija poklonila je slikarevu zaostavštinu (slike, crteže i dokumenta) Narodnom muzeju u Zrenjaninu. Prvu monografsku izložbu Steve Aleksića priredio je upravo ovaj muzej 1964. godine, povodom četrdesetogodišnjice  umetnikove smrti, izloživši 25 slika iz svih perioda njegovog stvaralaštva.


 



Datum objavljivanja: 22.12.2011.