U petak, 26. juna u 19 časova u Kulturnom centru Srbije u Parizu, otvara se grupna izložba, "Neki vidovi apstaktnog slikarstva u Srbiji posle 2000. godine". Izložba traje do 30. jula.
Na grupnoj izložbi autora Vasilija Sujića, istoričara umetnosti i likovnog kritičara, predstavljaju se: Miodrag Mlađović, Branko Raković, Perica Donkov, Savo Peković, Mihailo Petković, Dušan Junačkov, Dušica Pejić i Jelena Đurić, umetnici srednje generacije, već afirmisani, ali i mlađi slikari koji još uvek preispituju svoje pozicije u okvirima apstraktnog slikarskog jezika. Postavka koja je prvobitno bila predstavljena u oktobru 2008.g u Prodajnoj galeriji ,Beograd, ukazuje na pojedine likovne pojave u Srbiji posle dvehiljadite godine koje se kreću od bliskih polazišta, a potom razvijaju autentični izraz, uz naglašeni individualizam u konačnom konstruisanju dela. Osnovna ideja je, prema rečima autora izložbe, predstavljanje "različitih pristupa koji pripadaju apstrakciji - od asocijativne, preko geometrijske do enformelnog konstruisanja slike", zasnovanih na amblematskom stavu Rudolfa Arnhajma o "obliku na svakom nivou apstrakcije…". Izložbu će svečano otvoriti ambasador Republike Srbije u Francuskoj, Dušan Bataković.
Ukazivanje na odnos apstrakcije i unutrašnje prirode stvari kod odabranih umetnika i povratna reakcija koja se ovde odigrava nije u direktnoj vezi sa vizuelnim sećanjima za istorijsku zaostavštinu, već je u pitanju unutrašnja potreba svakog od autora. Analiziranjem njihovog opusa umetnika uočava se da se oni mogu posmatrati i pojedinačno i u međusobnim dodirima i prožimanjima. Korišćenje forme je na jedan način prisutno kod Branka Rakovića, a na drugi kod Mihaila Petkovića. Sličnu tenziju i snažan prodor iznutra ka površini vidljiv je kod Dušana Junačkova i Perice Donkova, ali njihove crne mase govore različitim jezikom. Kod Miodraga Mlađovića je zanimljiv izlazak u treću dimenziju, izlazak koji ipak ostaje na granici prikazivačkog sa jakom tendencijom ka apstraktnoj geometrizaciji. Jelena Đurić i Dušica Pejić su generacijski bliske, a njihov likovni jezik je i bitno različit a, istovremeno, izuzetno blizak, dok Savo Peković svoju poetiku vodi i ka apstraktnom i ka predmetnom istim intenzitetom u oba smera.
Vasilije Sujić, istoričar umetnosti ( iz predgovora kataloga)
www.ccserbie.com info@ccserbie.com