Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Retrospektivna izložba scenografije i kostimografije

Retrospektivna izložba scenografije i kostimografije, u organizaciji Sekcije scenografa i kostimografa ULUPUDS-a (1953-2013) održaće se u Kući kralja Petra, od 12. do 23. oktobra (otvaranje je 12. oktobra u 19 časova) i potom u Beogradskom dramskom pozorištu, od 19. 10. do 19. 11. 2013. godine.

 


Velika retrospektivna izložba scenografije i kostimografije ,u jubilarnoj godini Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije, predstaviće stvaralaštvo brojnih umetnika članova ULUPUDS-a, koji su duže od 6 decenija  delovali na polju domaće ali i svetske kostimografije i scenografije, doprinevši procvatu ove grane primenjene umetnosti  kod nas. Cilj izložbe, revijalnog karaktera, je, između ostalog, i (re)definisanje navedenih branši u javnosti.



Na izložbi učestvuju 54 autora, sa 135 radova. Postavku čine skice, fotografije scenografija i kostimografija, makete i kostimi na lutkama. Izložbu prati reprezentativan katalog.



Izložbu će otvoriti gospodin Jovan Ćirilov, teatrolog.


Multimedijalna Retrospektivna izložba scenografije i kostimografije u godini jubileja ULUPUDS-a  (1953-2013) prilika je da se  svečano i brižljivo obeleži vreme najvećih postignuća ove grane primenjene umetnosti kod nas, period podudaran stažu i delatnosti samog Udruženja. Upravo su članovi ULUPUDS-a doajeni u kreiranju scene i kostima, kako na polju pozorišne umetnosti tako i u domenu filma i televizijskog stvaralaštva.

Tokom prvih posleratnih godina, u našoj sredini, i dalje se od  scenografije i kostima prevashodno očekivalo da definišu epohu, vreme i mesto odvijanja radnje određene predstave. Put ka osvajanju neslućenih autorskih sloboda u kreiranju prostora i kostima, u otkrivanju potencijala starih i novih materijala i svih raspoloživih scenskih sredstava i tehnika, kao i mogućnosti interakcije sa publikom, počeo je da se otvara već ostvarenjima Milenka Šerbana, Miomira Denića, koji je zadužio primenjenu umetnost kako svojim scenografskim pristupom u Nacionalnom teatru, tako i u filmskoj umetnosti, Dušana Ristića, scenografa, plodnog kostimografa i pedagoga, kao i Vladimira Marenića, koji je pozorišnom dekoru u praksi i teoriji izvojevao novi status. Marenić je u svojim kolegama video saradnike reditelja, koji rekonstruišu epohe i stilove, ali i inoviraju prostor i kostim, odnosno, svojevrsne sociologe, psihologe, kritičare, vizionare, maštare... Vredni ovakvog mišljenja i govora su najuspešniji scenografi novijeg vremena, poput Vladislava Lalickog, Živorada Kukića, Miodraga Tabačkog, Geroslava Zarića, vrhunski kostimografi Milica Babić, Božana Jovanović, Ljiljana Dragović, Milanka Berberović, Slavica Lalicki Posavec, Milena Ničeva Jeftić Kostić, Zora Davidović, Ljerka Kalčić, Angelina Atlagić, Bojana Nikitović...

Procvat pozorišnog slikarstva kod nas, u drugoj polovini 20. veka,  potpomognut je i osnivanjem Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti Srbije, 1953. godine, koje od tada do danas predstavlja centar okupljanja formiranih stvaralaca primenjenih umetnosti, bazu za razvoj i društveno pozicioniranje umetnika i same struke. Već 1964. godine, Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti Srbije osniva sekciju za scenografiju i kostimografiju. Danas, ona broji oko 200 članova. Već 1966. godine, Udruženje i Muzej pozorišne umetnosti učestvuju u osnivanju prvog Međunarodnog trijenala scenografije i kostimografije, u okviru Sterijinog pozorja, sa koga su poneli brojna priznanja mnogi članovi sekcije scenografije i kostimografije ULUPU(D)S-a. Bilo je to godinu dana pre osnivanja uglednog Praškog kvadrijenala, na kojem su naši umetnici redovno i s uspehom učestvovali.

Multimedijalna Retrospektivna izložba scenografije i kostimografije u godini jubileja ULUPUDS-a  (1953-2013) u širokom rasponu od šest decenija, mapira tokove srpske scenografije i kostimografije i promene u pristupu sceni i kostimu. U korelaciji sa pojavama u aktuelnoj umetnosti uopšte, scenografska i kostimografska rešenja beleže promene od naturalizma, realizma, i simbolizma, preko stilskih mena koje duguju nadrealizmu, sve radikalnijim stilizacijama i redukciji, do minimalizma, konceptualizma i neslućenih mogućnosti improvizacija. To je bitno uticalo na likovnost i funkcionalnost skica, jer one vremenom sve više potcrtavaju karakter lika i dobijaju dignitet samostalnog umetničkog dela. Višedecenijska produkcija odražava različite društvene kontekste, a izloženi materijal poligon je i za ispitivanje odnosa individualizma i timskog rada i nastupa (promena u tom smislu ka sve većem osamostaljenju autora...) i uopšte izazova scenografije i kostima u najrazličitijoj primeni od teatarskih vidova i filmskih žanrova do klasičnih i savremenih televizijskih formi. Zahtevi su uvek kompleksni, shodno prirodi samog posla i brojnim podrazumevajućim činiocima, a da su naši umetnici umeli i umeju da ih ispune i pri tom ostvare sopstvene vizije, govori  činjenica o njihovoj velikoj prodornosti na evropskoj, svetskoj sceni. 



Iz uvodnog teksta,  u katalogu izložbe   Ljubica Jelisavac – Katić


 


 


Datum objavljivanja: 10.10.2013.