U četvrtak 26. aprila u 19 časova u Prodajnoj galeriji Beograd, na Kosančićevom vencu,otvara se izložba autotke, Kristine Ristić, pod nazivom, "Približavanja". Izložba traje do 14.maja, 2012. godine.
Osnovna tema novog ciklusa slika Kristine Ristić (1973) je susret dva bića zatečena u različitim situacijama poput razgovora, susreta, sukoba, razmimoilaženja, i vizuelna reinterpretacija doživljaja i razmene energije koji tom prilikom mogu da nastanu. Prevazilazeći tradicionalno polazište u slikanju ljudskog lica, autorka predstave likova doživljava kao složenu metaforu karaktera i ljudskih odnosa, a likovnu dekompoziciju crta lica transformiše u reduciran gest i mimetiku. Reflektovanje položaja čoveka današnjice i njegovih aktuelnih društvenih retorika, odvija se paralelno sa oslikavanjem preglednih kompozicionih shema, snažnog i dinamičnog gesta na velikim platnima u formi diptiha.
Ambivalentan odnos likova na platnima je iskazan doslovnom podelom na dve fizičke celine, a psihološki i emocionalni naboj postiže se postepenim koncentrisanjem prvobitno zasebnih slikanih polja koja u scenama direktnog suprotstavljanja, ali i iznenadne bliskosti neprijatelja postaju jedno. Nasuprot ranijoj eksploataciji mita u slikarstvu vezanoj za univerzalne etičke poruke o apsurdu ratovanja i zaključke da je svaka osvojena pobeda ujedno i veliki poraz i gubitak, interesovanje Kristine Ristić usmereno je na pojedinca kao usamljenu jedinku, autodestruktivni produkt svoga doba osuđen da igra ulogu koja mu je dodeljena, ali i onog koji će snagom volje i savladavanjem sopstvenih slabosti konačno dostići ideal čovečnosti.
Očekivanu epsku narativnost zamenio je svedeni prikaz trenutka u kome se učesnici definišu upravo kroz odnos prema svom neprijatelju, a ishod njihovog susreta može imati dalekosežne posledice za obe strane. Logika dekonstrukcije u crtežima je rezultirala fragmentisanim predstavama glava vojnika, metaforama anonimnih boraca čije se stradanje evocira mimikom grča, suza ili jasnim aluzijama na krvoproliće. Uobičajeni repertoar militarističkih obeležja svesno je izbegnut, a jedini nedvosmisleno vojnički atribut je šlem koji i sam prerasta u antropomorfnu tvorevinu, hibrid mehanizma za ratovanje i bića sa krajnje reduciranim ostacima ljudske fizionomije. Dinamičnost gesta dosledno prati stepen napetosti predstavljene situacije što za posledicu ima i stilsku raznorodnost radova determinisanih dominacijom energičnog crteža. Koloristički kontrasti uskovitlanih masa evociraju sudare energetskih polja sukobljenih strana, dok se momenti zbližavanja i predosećanja obostrane tragedije sugerišu gradacijom širokih monohromnih partija.
Sanja Todosijević, istoričar umetnosti (iz predgovora kataloga)