Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Nagrada Dimitrije Bašičević Mangelos

U petak, 24. juna u 20 sati u Galeriji Zvono, Višnjićeva 5, otvara se izložba"Finale Nagrade Dimitrije Bašičević Mangelos". Zorica Čolić // Nataša Kokic // Marina Marković // Goran Micevski // Slobodan Stošić

 


Kandidati i kandidatkinje izabrani/e za uzi izbor Nagrade "Dimitrije Basicevic Mangelos" za 2011. godinu su: Zorica Čolic, Nataša Kokić, Marina Markoviš, Goran Micevski i Slobodan Stošić, po izboru ovogodišnjeg zriija, koji je radio u sledećem sastavu: Jasmina Čubrilo (istoricarka umetnosti, Beograd), Dušica Dražic (umetnica, dobitnica Nagrade "Mangelos" za 2010. godoinu), Spartak Dulić (umetnik i direktor Galerije "Dr Vinko Percic", Subotica), Slađana Petrovic Varagić (istoričarka umetnosti, Pozega), Marko Stamenković (nezavisni kustos, Vranje) i Maja Stanković (istoričarka umetnosti, Beograd).



Nagrada Dimitrije Bašičević Mangelos je ustanovljena 2002. godine od strane Centra za savremenu umetnost u Beogradu i The Foundation for a Civil Society (FCS) iz Njujorka kao deo regionalnog projekta Young Visual Artists Awards (YVAA). Nagrada nosi ime značajnog umetnika, rodonacelnika konceptualne prakse i istoričara umetnosti sa prostora bivše Jugoslavije, Dimitrija Basicevica Mangelosa. Od 2011. godine organizaciju nagrade je preuzeo Odbor sačinjen od 7 institucija: MSUB, MSUV, Fond Ilija & Mangelos, Remont - nezavisna umetnička asocijacija, DEZ.ORG, Kuda.org i Fond za civilno društvo iz Njujorka. Nagrada podrazumeva sestonedeljni rezidencijalni boravak na prestižnom međunarodnom studijskom i kuratorskom programu – ISCP, u Njujorku. Nagrada se dodeljuje mladim vizuelnim umetnicima do 35 godina starosti, za osoben i izvanredan višegodisnji umetnički rad, koji podrazumeva zaokruženo kritičko i estetsko promišljanje i realizaciju, ostvarene u kontinuitetu.



"Evropska aktuelnost pogleda, kao jedan od mogucih nacina prepoznavanja pojedinačne umetničke prakse svakog od petoro finalista Nagrade „Dimitrije Bašičević Mangelos“ za 2011. godinu (Zorica Čolić, Nataša Kokić, Marina Marković, Goran Micevski i Slobodan Stošić) ali i svih njih zajedno, po mom misljenju sastoji se upravo u sledećem: u svesnom, upornom, programskom i poetskom odbijanju pristajanja na kodove i „zakone“ prepoznatljivih, istrošenih, politički korektnih i istorijski „referentnih“ (a time i „poželjnih“ i „prikladnih“) kulturnih matrica, od kojih „nema i ne sme biti odstupanja“ ako se želi uspeh na umetničkoj sceni danas (na bilo kojoj sceni, pa makar to bilo i u jednoj siromašnoj, perifernoj, krajnje ispolitizovanoj i birokratizovanoj, a istovremeno izuzetno pretencioznoj i tvrdoglavoj sredini kakva je balkanska). [...]



Prostor u kojem su rođeni i u kojem zive radovi ovih umetnika (fotografije, instalacije, video-zapisi, dokumenti, tekstovi, crteži) jeste simboličan prostor sirotista u kojem njihovi nacini razmišljanja, delovanja, stvaranja i opstajanja ostaju napušteni od sredine u kojoj je savremena vizuelna umetnost najmanje bitna, najmanje isplativa i najmanje potrebna (u stvari, potpuno suvisna i nepotrebna) oblast društvene delatnosti. U toj konstantnoj izmaglici (u kojoj krajnje utopijska snaga njihove misli biva materijalizovana u praksi) nagrada za umetnički rad ne može i ne sme biti promovisana i dodeljena za produkcijska, izlagačka i medijska dostignuća - ona može i mora biti dodeljena za nepostojeće, nevidljivo, nefunkcionalno i nebitno delovanje u društvu u kojem nastaje: za nepostojeći, nevidljiv, nefunkcionalan i nebitan zvuk prašine (Stošić), za telo koja izjeda samo sebe u kanibalističkom ritualu samoodržnja vrste (Marković), za pogled koji projektuje sve svoje nade i snove (i poglede svih onih koji su ostali, ili su otisli, ili jos uvek ne znaju da li da ostanu ili da odu) ka nekom hladnom, sivom, severnjackom horizontu (Kokić), za misao koja se krije iza sunca pod crnim kvadraticem u neprestanom pokretu (Čolić) ili se krije od zakona, u ambijentu tipicne malogradjanske dnevne sobe, opet negde na severu, gde umesto plantaza zabranjene biljne vrste uzgajaju "herojske" mrtve prirode (Micevski)."



...odlomci iz teksta "MESTIMICNO OBLACNO. Skica za tekst o mladosti i umetnosti u epohi promenljivog vazdusnog pritiska" Marka Stamenkovića


 



 


Datum objavljivanja: 23.06.2011.