Pretraga

Morfogeneza

Slavica Marin

25. jul - 6. avgust 2011.







Slavica Marin je kroz svoj umetnički rad već godinama poznata likovnoj publici Hrvatske, Slovenije, Austrije i Italije. Specifično je za njen rad da u svim oblastima u kojima se izražava (slikarstvo, skulptura, objekti, instalacije, modni dizajn) koristi prirodne materijale i tako uspostavlja tesni kontakt sa prirodom. Njeno umetničko izražavanje bazira se na ekologiji i to od same upotrebe prirodnih materijala do estetske zaokruženosti dela koje, između ostaloga, želi istaknuti prirodu i kao osnovno polazište za čistoću ljudskog duha.



U O3ONE-e će biti izložena serija fotografija koju je snimio Tomaž Lunder, gde Slavica trči sedamdeset-kilometarski maraton. Slavica je startovala pred svojom galerijom u Umagu, kako bi došla, tačno na svečano otvaranje Istarskog sajma umetnina (Artexchange) u Rovinju, gde je njena galerija bila izlagač, što je tom maratonu već u početku odredilo performativna svojstva.



Nastup Slavice Marin je inovativan, prvenstveno stoga što je korišćena sportska disciplina kao umetnički medij. Fotografije beleže stanje i reagovanje tela usled fizičkih napora, a ono se najvernije očitava na autorkinom licu. Promene raspoloženja koje pratimo, istinski su odraz ekspanzivnosti rada mišićnog tkiva, ali i duhovne snage koja to tkivo pokreće.



"Slavica Marin kroz svoj je umjetnički rad već niz godina poznata likovnoj publici Hrvatske, Slovenije, Austrije i Italije. Premda po edukaciji nije likovni umjetnik (studirala je povijest umjetnosti) intenzivnije se zainteresirala za osobne likovne kreacije početkom ovog stoljeća te je do sada realizirala niz slika, skulptura, objekata i instalacija koje je predstavila na više samostalnih i skupnih izložbi. Specifično je za njen rad da u svim metjeima u kojima se izražava (slikarstvo, skulptura, objekti, instalacije, modni dizajn) koristi prirodne materijale ili uspostavlja tijesni kontakt s prirodom.  Njezino umjetničko izražavanje bazira se na ekologiji i to od same upotrebe prirodnih materijala do estetske zaokruženosti djela koje, između ostaloga, želi istaknuti prirodu i kao osnovno polazište za čistoću ljudskog duha.

Zanjimljivo je konstatirati da Slavica, osim što se bavi umjetničkim izrazom i likovnom djelatnošću (posjeduje i vodi Galeriju Marin u Umagu), mnogo vremena provodi u sporstskim aktivnostima. Naime, Slavica je i natjecatelj u Maratonu, trkačkoj disciplini koja je sve prije nego laka i jednostavna te traži od natjecatelja izuzetnu izdržljivost za koju je bezuvjetna fizička i psihička pripremljenost.

Spoj umjetnosti i sporta nije odviše čest i uobičajen. Naprotiv, u najviše slučaja jedno poništava drugo, ali cjelokupna, bogata i intenzivna djelatnost Slavice Marin govori o suprotnom. Ako gledamo njene umjetničke radove za koje smo konstatirali da permanentno zazivaju prirodu, te ako znamo da se Maraton uglavnom trči u prirodi, onda postaje jasnija Slavičina simbioza umjetrnosti i sporta. Priroda je osnovno polazište, razlog i motiv izražavanja Slavice Marin, ma kojeg on predznaka bilo.

Serija fotografija koju je snimio Tomaž Lunder  gjde Slavica trči 70 kilometarski ultramaraton snimljena je ovog proljeća. Slavica je startala pred svojom galerijom kako bi došla točno na svečano otvaranje Istarskog sajma umjetnina (Artexchange) u Rovinju, gdje je njezina galerija sudjelovala kao izlagač, što je tom Maratonu već u početku odredilo performativna svojstva. Međutim, to dakako nije jedini razlog da te fotografije sagledavamo i kroz prizmu umjetnosti.

Propitivanje ljudskog tijela postoji od kada je i umjetnosti, a Antropometrije Ivesa Kleina nastale sredinom prošlog stoljeća progovorile su o ljudskom tijelu u kontekstu umjetnosti na drugačiji način. Estetika i ljepota ljudskog tijela kakvu viđamo kroz brojna torza,  aktove ili portrete u povijesti umjetnosti, sada su na izvjestan način poništene i tijelo prvi put postaje primarni subjekt umjetničkog izraza. Radi se o otiscima ženskih nagih tijela koje je umjetnik aplicirao na platnu progovarajući o akcionom procesu, unutarnjoj ekspresiji i silnoj energiji koju ljudsko tijelo posjeduje i emitira.

Šesdesete godine nastavljaju sa istraživanjem relacija umjetnost – tijelo (Body art) a istih godina konceptualni umjetnici proglašavaju da je umjetnost sve što umjetnik takvim proglasi. Performativna umjetnost stavlja tijelo u prvi plan umjetničkog procesa koristeći ga kao osnovni, primarni a često i jedini subjekt umjetničkog čina kao njegov razlog, smisao i nadgradnju.

Maraton Slavice Marin inovativni je performance prvenstveno stoga što je korištena sportska disciplina kao umjetnički medij. Foto aparatom bilježeno je stanje i reagiranje tijela usljed fizičkih napora a ono se najvjernije očituje na autoričinom licu. Mijene raspoloženja koje pratimo, istinski su odraz ekspanzivnosti rada mišićnog tkiva, ali i duhovne snage koja to tkivo pokreće. Lice autorice o njima progovara nepatvorenom iskrenošću koja je ispričala subjektivnu priču o jedinstvu prirode i čovjekova duha, te ne samo da potvrđuje latinsku dictu Mens sana in corpore sano, već progovra i o nužnosti njene provedbe, bez čega nema istinske duhovne higijene koja je jedino ispravno polazište za umjetničku nadgradnju."



Mladen Lučić