Pretraga

Beogradskog umjetnika, zavidne biografije Miša, i njegov rad sam upoznao nakon nekoliko uspješnih izlaganja. Odmah su me fascinirali crteži iz ciklusa „Skupovi“, gdje se kao glavni motiv nameće jedna vrsta. Rekao bih da je to lična borba, personifikovna kroz lik životinje, ali i sam opstanak vrste. Ciklus je potvrda umjetnikove angažovanosti, koliko socijalne tako i ekološke odgovornosti. Odmah sam ga pitao kako je nastao ovaj ciklus i šta ga je sve inspirisalo?

Mišo je lagano započeo razgovor riječima – „Moje srne će još dugo opstati, jer mislim da tako treba. Taj ciklus traje… Motiv je jasan, jedan običan mali predmet iz mog stana u Beogradu, od kog je sve počelo. Prvi put sam 2014. predstavio tu izložbu. Bilo je šokantno jer sam napustio portret i bavljenje figuracijom. Međutim, za mene je ovo jedna nova figurativa. Zapravo sam ostao na istom, samo su simbolike promenjene. Kritički sam se osvrnuo na ulogu i mesto Čoveka kao subjekta u modernom svetu, pasivno prikrivenog u telu životinje koja egzistira kao jedinka. Koristio sam najrazličitije artefakte kao inspiracije u nastajanju ovog ciklusa, koji produbljuju ideju i čine je antropološki značajnom”.

Nova izložba Miša Filipovca “Osvrti na Skupove” spoj je dvije serije crteža koji su, kako sam kaže, suštinski bili neophodni da se u jednom momentu spoje. Galerijskim prostorom i njegovom promišljenom postavkom, Filipovac suočava dva portreta čoveka sa animalističkim prizorima, dva sveta- dva mikronarativa. U prostoru nam, kako kaže, daje dokazne sadržine, u obličju par malih skulptura, i jednu instalaciju bambija u porcelanu. Interpretirajući ,,Guliverova putovanja“ na svoj način, odnos prema određenim vrijednostima poretka i društva i uspostavljanju  matrice utopijskog i distopijskog poretka.

Istoričar umjetnosti Zdravko Vučinić ranije je kazao da krug Mišovih djela počiva na, smisleno naslovljenim SKUPOVIMA, koji  podrazumjevaju svekolike izazove, što dolaze iz  okruženja, tačnije iz prirode u najširem smislu riječi. Prema njegovim riječima, oni su ispunjeni pojmovima pažljivo raspoređenih podataka flore i faune.

„U pitanju su bogati šumarci i izdanci u kojima obitavaju srne, jeleni i druge  vrste, što se po njima lagodno kreću. Radovi ostavljaju utisak zagonentnih poenti, jer je u njima sve spojeno u sklad bajkovite priče u kojoj nema puke naracije. Ona je ustupila mesto likovnoj transformaciji motiva”, kaže Vučinić i dodaje da je upliv bojenih površina diskretan, a osim retkih akcenata, obojena  polja su suptilno naneta, bez preteranih efekata, ona su nenametljiva i podređena funkciji crteža.

I istoričarka umjetnosti Vesna Todorović takođe se bavila Mišovim crtežima, koji su predstavljeni na ovoj izložbi. U tekstu „Crtež kao manifest” ističe da je semantika slike konfigurisana dosljedno svedenim animalističkim ikonografskim repertoarom, postavljenim u kontekst čovekovog odnosa prema Prirodi i njenom životu.

„Umetnik je putem poetičnog narativa poentirao čovekovu ambivalenciju, polazeći od egzistencijalnog utemeljenja jedinke, koja nikome ne smeta, nikog ne ugrožava, a predstavlja pojam lepog i ljupkosti, ponosa  i osetljivosti, inteligencije i plašljivog opreza, koji se može pretvoriti u poverenje, ako za to ima uslova, da bi ovu idiličnu metaforu u neposrednom susretu sa čovekom odmah pretočio u stanje haosa i smrtne opasnosti.

Vinovnika tog užasa prepoznajemo u čovekovoj suženoj svesti emotivno nedorasle jedinke, u njegovoj agresivnosti i netoleranciji prema drugosti”. U infantilnoj potrebi – koju pravda sportskim podvigom, a u stvari je atavistički deformitet razloga pralovca – da se okruži podsjećanjem u vidu trofeja, zaključuje Todorović.

Galerista i umjetnik Eugen Borkovski, koji je priredio Mišinu veliku prošlogodišnju izložbu u Hrvatskoj, pod nazivom „Šutljivi”, ističe da interakciju umjetnika i promatrača – izložbu – Filipovac koristi za ispoved, a ujedno i za sučeljavanje.

Kako je primijetio Borovski, elementi radova djeluju regresivno, a umjetnik, izvlačeći sekvence iz bjeline, inicira promatračev ulazak u zasanjana područja.

„Frojd kaže da su snovi odraz potisnutih i podsvesnih želja i misli. Snovi se označuju kao pojavni oblik nesvesnoga. Mišo Filipovac uvodi nas u snažan slikovni odjek snova/sećanja. Tu odjednom izranja dramatična situacija: mladić s povrijeđenim nosom. Mi znamo da, najverojatnije, nije pao na nos već da je „dobio po nosu“. Tu smo začas u realnosti: svedoci smo da se drugačijost kažnjava na brutalne načine. Razlog može biti nacionalna, spolna, rodna, intelektualna ili bilo kakva različitost. Stanje civilizacije je korak natrag kojeg smo svedoci i nesvesni akteri, a Filipovac to beleži.

Realizirani kadrovi odišu kontroliranom, ali napetom energijom naginjući nadrealističkom ozračju. Filipovac osobno Ja personificira ponudom situacija uvodeći motive konvencionalno omiljenih bića. NJežna životinja srna postaje znak društvenih konvencija. Bilježenje osobnih prostora i odnosa miješa se s idejom uobičajenog.

Ova izložba događa se u intervalu perioda zrelog kapitalizma i njegovog raspada. Uvriježeni načini pogleda na svijet urušavaju se jedan za drugim. Ideja gomilanja materijalnih dobara koja garantiraju komfor, a koja karakterizira zapadna društvena uređenja i religije, gubi dah. Bankarski, administrativni, socijalno neosjetljivi sistem divlja. Za to vrijeme fizičari/filozofi, kvantima, fraktalima, bozonom redefiniraju realnost. Oni mijenjaju percepciju i odbacuju uobičajene načine ponašanja. Tope se ovisnosti u koje smo skoro povjerovali. Univerzum više ne funkcionira kao mašina prema NJutnu, već kao polja energija koje se pojavljuju u različitim oblicima. Čovjek, osoba više nije kemijska reakcija već energetski naboj.“

Vraćam se našem razgovoru, koji je Mišo završio, ostavljajući posmatraču zadatke... Većina njih tražiće oblike, biće zadovoljena količinom ovisnom o individualnoj maštovitosti. Trenutak prepoznavanja postaće događaj. Očita je uložena energija koja rezultira nadprosječnim promišljanjem. Nametanje atribucija promatraču, nakon obilaska radova može završiti naporom. Čini se da je autor to upravo želio.

Mišo Filipovac, ovim putem i na taj način, gradi uvjerljivu optičku predstavu, nesumnjivih likovnih postignuća, koja ga smiještaju u zapažene stvaraoce novije likovne prakse.

 

Priredio: Miroslav Minić, profesor književnosti i novinar nedjeljnika „Monitor”

 



Mišo Filipovac rođen je 1987. godine u Bajinoj Bašti.  Završio je 2006. godine Umetničku školu u Užicu, smer Konzervator kulturnih dobara. Diplomirao 2010. godine (odsek Zidno slikarstvo) na Filološko- umetničkom fakultetu u Kragujevcu, u klasi profesora Zorana Ivanovića. Završio je 2011. godine master studije. Zaposlen na predmetu Crtanje, crtanje i slikanje kao asistant FILUM-a,  Kragujevac. Član je ULUS-a od 2012. godine. Živi, radi i stvara na relaciji Beograd – Kragujevac. Doktorant je na Akademiji lepih umetnosti, u klasi Vladimira Veličkovića i na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.



Samostalne izložbe:



2005. Crteži i slike, Galerija „Staklenac“, Narodno pozorište Užice;

2007. Mali crteži i slike, Galerija „Kvatro”, Užice;

2008. Eksperimentalna kaligrafija, Galerija SKC, Kragujevac;

2010. Izložba „Snoviđenja”, crteži i grafike otisnuti na posteljini, Galerija SKC, Kragujevac;

2011. Izložba crteža, Kuća kralja Petra Prvog, Beograd;

2012. Izložba crteža, Galerija Dom kulture Studentski grad, Novi Beograd;

2013. Izložba crteža, Galerija Moderne umetnosti, Narodni muzej, Smederevska Palanka;

2013. Izložba crteža, ciklus „Portreti”, Galerija Jokanovića kuća, Narodni muzej, Užice;

2014. Izložba crteža, ciklus „Skupovi”, Galerija „Mostovi Balkana“, Kragujevac;

 2015. Izložba crteža, ciklus „La Gran Familia”, Galerija Centra za kulturu, Kovin;

2015. Izložba crteža, „La Gran Familia”, Galerija Centra za kulturu „Sveti Stefan, despot srpski”, Despotovac;

2015. Izložba crteža, ciklus „Skupovi”, Galerija „Fonticus“, Grožnjan, Istra, Hrvatska;

2015. Izložba „Erotikon 1 – Sanjari”, Galerija Mali likovni salon Narodnog muzeja, Kragujevac;

2015. Izložba „Osvrti – iz ciklusa Skupovi“, Galerija Kulturnog centra Pančevo;

2016. Izložba crteža, „Osvrti – iz ciklusa Skupovi”, Galerija Zadužbine Ilije M. Kolarca, Beograd



Izložbe u najavi

2016. Izložba crteža, ciklus „La Gran Familia”, Gradska galerija, Kulturni centar, Paraćin;

2016. Izložba „Crtež kao slika”, Galerija Narodnog pozorišta, Beograd;

2016. Izložba crteža, ciklus „Skupovi", Galerija Savremene umetnosti, Smederevo;

2016. Izložba crteža „Osvrti“, Galerija „Čedomir Krstić“, Pirot



Do sada je izlagao na preko osamdeset grupnih i medjunarodnih izložbi.



Nagrade, pohvale:

 

2008. Pohvala XIV izložbe akvarela, Galerija Kulturnog centra, Šabac;

Novembar 2008. Prva nagrada VII izložbe portreta, Galerija Kulturnog centra, Šabac;

2008. Otkupljen rad, XV mini art scena, Galerija Singidunum, Beograd;

2009. Nagrada XV bijenala crteža Srbije, Galerija Doma kulture Studentski grad, Novi Beograd;

2009. Nagrada FILUM-a za ostvarene rezultate u oblasti slikarstva, Kragujevac;

2009. Nagrada FILUM-a  za najboljeg studenta, Kragujevac;

2009. Nagrada za najboljeg studenta, Regionalna privredna komora, Užice;

2010. Nagrada za najboljeg studenta,  Službeni glasnik Republike Srbije;

Stipendista Fonda za mlade talente Republike Srbije „Dositeja“;

2011. Pohvala Užičkog regionalnog likovnog salona za crtež, Gradska galerija, Užice;

2015. Pohvala Oktobarskog salona umetnosti, Centar za kulturu, Kovin;

2015. Nagrada Regionalnog likovnog salona, Užice





http://www.slikari.rs/slikar/misofilipovac