Od 8. - 31. avgusta, 2013. godine u Muzeju primenjene umetnosti, Vuka Karadžića 18., održaće se izložba "Mihailo S. Petrov: Umetnost na poklon", iz poklon - zbirke Narodnog muzeja u Aranđelovcu.
Izložba Mihailo S. Petrov: Umetnost na poklon je gostujuća izložba Narodnog muzeja iz Aranđelovca i čine je predmeti poklon-zbirke znamenitog umetnika koju je ovaj muzej formirao 2011. godine. Koncept izlobe Mihailo S. Petrov: Umetnost na poklon baziran je na tematskoj prezentaciji umetničkih dela i predmeta iz poklon-zbirke, a struktura teksta je uslovljena dominanatnim celinama i idejama u opusu. Brojne likovno-estetske analize stvaralaštva Mihaila Petrova, temeljno postavljene u proteklim decenijama, postale su integralni deo istorije moderne umetnosti i ovde nisu bile osnovni cilj.
Izložba se sastoji od 54 umetnička dela, od kojih su najveći broj grafike (biće prikazano i nekoliko crteža od kojih su posebno zanimljivi oni nastali flomasterom, jedan akvarel i jedno ulje na kartonu). Uz pretežno grafičke radove Mihaila Petrova ekskluzivnost na izložbi predstavljaju lični predmeti umetnika (fotoaparati, kamera, lične beleške, grafički pribor, fotografije, gramofonske ploče...).
Radovi su grupisani u sledeće tematske celine:
1. Autoportreti
2. Avangardne grafike iz dvadesetih godina 20. veka
3. Pejzai i portreti
4. Portreti ''Rudara-Udarnika''
5. Apstraktne grafike iz poslednjeg perioda umetnikovog stavaralaštva
Prema rečima autorke izložbe Tanje Vićentić ....ovo je pokušaj da se primenom kontekstualnog pristupa sagledaju najznačajnija ostvarenja bogatog umetničkog opusa impozantne ličnosti, a da se istovremeno, u tom okviru, prikažu mesto i značaj dela iz zbirke aranđelovačkog Muzeja. Iz tog razloga, odnos u kome katalog i izložba korespondiraju kao ravnopravni segmenti jedne celine ovde je namerno narušen.
Mihajlo Petrov (1902-1983) bio je srpski grafičar, slikar, ilustrator, pesnik i kritičar, profesor; bavio se opremom knjiga, tipografijom i izradom plakata. Svoje umetničko obrazovanje otpočeo je u Umetničkoj koli u Beogradu (1919-1921), a nastavio u Beču (1922), Krakovu (1923) i u Parizu (1924-1925). Bio je jedan od najaktivnijih saradnika časopisa Zenit, a sarađivao je i sa drugim avangardnim časopisima svoga vremena (Dada Tank, Út).