Pretraga

Latentna univerzalnost mediteranskog podneblja, kojemu je posvećeno aktualno slikarsko nastojanje Matka Trebotića, ostvarivala se naročito uspješno - čak primarno - u sferi sredstava i kroz njih: njihova raznovrsnost, množina, posve neuobičajeni tehnički spojevi, nezaprijetena imaginacija u kombiniranju (načelno) grafičkog izraza i grafičkih sredstava s (načelno) slikarskim sredstvima, figuralnog s apstrahirajućim, značećeg s neznačećim te, kroz to, uspostava složena, polivalentna i polimorfna djela: više vrsti pisama (kako čitkih tako i nečitkih), "pune" i "prazne" grafike, zapravo: hitropis nervoznih, bujnih "partitura", demijurgija bjeline kojoj izvedbena brzina i spontanost grafema daju uvjerljivost, snagu i uzgon. Kad se na bjelini Trebotićevih podloga pojave jezgre boje ni ona neće biti pošteđena plodne dvoznačnosti: neke će od njih biti samo informalne mrlje (kojih značenjska percepcija u potpunosti ovisi o imaginaciji promatrača), dok će druge biti više ili manje prepoznatljivi likovi pamćenja.



Rubovi su tih likova - kako je rečeno - najčešće djelomice brisani, prebojavani ili zamućen išto služi prigušivanju njihove egzaktnosti, jasnoće, ali i kontrastivne opozicije u odnosu znaka i podloge; Trebotić stišava binarne napetosti da bi obranio svoju lingua franca polifoniju. Ipak, u sferi ideograma kao i sakralne simbolike nema dramatičnih lomova: Trebotićeva mapa Mediterranea ne isključuje druge, no sama svjedoči, kao i prije o njegovu koliko iskustvenome toliko i hereditarnome kršćanskom, kulturalnom prostoru - načelno: Sredozemlje, konkretno: hrvatski Jadran. No i hrvatski je Jadran, sastavljen od svih slojeva kulturne povijesti Mediterana i još žive Prirode, ipak (samo?) pars pro toto mediteranske ekumene.  (Igor Zidić / odlomak iz eseja, 2012.)

Matko Trebotić je rođen u Milni na otoku Braču. 1961. Diplomirao je arhitekturu na tehničkoj visokoj školi u Beogradu. Za vrijeme studija izlaže na studentskim izložbama s Veličkovićem, Šejkom, Dadom i drugima te objavljuje crteže u listu "Student". Poslije diplome radi kao arhitekt na Braču. Objavljuje u stručnoj literaturi "čovjek i prostor" i "Arhitektura". 1966. Odlazi u Njemačku gdje radi u arhitektonskim studijima kao slobodni suradnik. 1968. Održao je prvu samostalna izloæba u galeriji Ruhr-Univerziteta u Bochumu. 1971-72. Pohađa kultnu Folkwanghoschule u Essenu kao Meisterschuler kod prof. Hermana Schardta. Od 1971. živi kao samostalni umjetnik u Dusseldorfu. Poznanstvo s Josephom Beuysom, susjedom u Dusseldorfu-Oberkasselu. 1983. Nastavlja s radom u Splitu svom ateljeu na Mejama. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Tiskao je dvadesetak grafičko-pjesničkih mapa s istaknutim domaćim i stranim pjesnicima. Autor je četiri svečana zastora u kazalištima u Splitu, Dubrovniku, Rijeci i Šibeniku. Pored slikarstva i grafike bavi se prostornim instalacijama, skulpturom, kazališnom i televizijskom scenografijom. O njegovom djelu tiskano je viπe monografija na hrvatskom i njemačkom jeziku, objavljeno je preko 2500 bibliografskih jedinica i snimljeno više TV filmova. Za svoj rad višestruko je nagrađivan, a djela mu se nalaze u mnogim domaćim i stranim zbirkama i muzejima. 2012. Dobio je Nagradu "Emanuel Vidović" za æivotno djelo na području umjetnosti.