U petak, 11. marta u 19 sati u Blok Galeriji, Jurija Gagarina 221., Novi Beograd, otvara se samostalna izložba autora, Miloša Vujanovića, pod nazivom, "Magnetno polje crteža".
Ceo svet izdeljen
sa dva pola
o kojima visi
Mir No japanski pesnik, prva polovina 21. veka
Celo polje umetnosti kao da je danas izdeljeno snažnim polaritetom o kojem visi ( ima je – nema je, treba je – ne treba je, živa je – mrtva je, hoćemo – nećemo, želimo – ne želimo, smemo – ne smemo, usuditi se – ne usuditi se, reći – ne reći, učiniti – ne učiniti, personalizovano – depersonalizovano... ). Izraziti se? Kako?
Magnetno polje crteža, nije samo „pesnička slika“ nego i očita činjenica. Naime, magnetno polje koje ne vidimo je permanentno, kako nam nauka objašnjava. Međutim, magnetni opiljci se u blizini magnetnog polja namagnetišu i svaki počinje da se ponaša kao mali magnet, koji privlači opiljke u svojoj blizini. Na taj način magnetno polje na papiru se organizuje i zaista postaje magnetno polje crteža, predstavljeno finom i bogatom linijskom strukturom gvozdenih opiljaka - privremenih magneta. Tu ne prestaje njihova magnetna privlačnost („magnetna privlačnost“), već se ona prostire i u prostor u kojem je rad izložen, zakrivljujući ga svedočanstvom o perspektivi prostora koja nadilazi, odnosno nadograđuje ideju prostora centralne perspektive. Problem spoznaje da je kosmički prostor beskrajan, vreme beskonačno, energija večna i da materija nastaje od energije, praktično sam ilustrovao u nizu crteža u kojima sam potez izjednačio sa energijom, a zgušnjevanje poteza, tj. energije, prikazao tačkom, odnosno tačkom nastanka primordijalne materije. Cela izložba ima i interaktivne objekte gde će publika moći da se oproba u pravljenju crteža – magnetnih polja crteža.
Zahvaljujem se Staniši Dautoviću, Živku Grozdaniću Geri, Kosti Bogdanoviću, Šanjiki Magoš, Željku Piškoriću, Kristijanu Magošu, Vladimiru Božiću, Sretenu Srećku Katiću, i svima onim koji su mi manje ili više, svesno ili nesvesno pomogli realizaciji moga projekta.
Miloš Vujanović je rodjen 1965. god. u Podgorici. Akademiju umetnosti završio 1991. god. u Novom Sadu u klasi profesora Vladimira Tomića. Magistrirao u klasi profesora Miodraga Nagornog , 2000. Od 2001. godine radim na Akademiji umetnosti u Novom Sadu kao honorarni saradnik na predmetu crtanje sa tehnologijom. Član ULUS-a od 1995. godine.
Nagrade:
Godišnja nagrada za slikarstvo Akademije umetnosti u Novom Sadu 1990. godine,
Nagrada Karlovačkog salona mladih 1995. godine
Nagrada Izvršnog veća AP Vojvodine za postignute rezultate u radu sa talentovanom decom 1999. godine.