Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Lezbejsko proleće

Lezbejsko proleće, četvorodnevni događaj koji je okupio više od sto žena iz Srbije, regiona i sveta završio se u nedelju, 19. aprila, prvim Lezbejskim maršom na Balkanu.


 


Lezbejsko proleće, četvorodnevni događaj koji je okupio više od sto žena iz Srbije, regiona i sveta završio se u nedelju, 19. aprila, prvim Lezbejskim maršom na Balkanu. Manifestacija Lezbejsko proleće otvorena je 16. aprila i trajala je do nedelje. Prva tri dana programa koji se dešavao u prostorijama Magacina u Kraljevića Marka bila su ispunjena raznovrsnim sadržajem sa lezbejskom i feminističkom tematikom: izložbom fotografija, projekcijama filmova, diskusijama, radionicama i žurkama.





Poslednji dan bio je organizovan prvi Lezbejski marš na ovim prostorima koji je počeo u Pionirskom parku i završio se u prostorijama Centra za kulturnu dekontaminaciju. Marš je bio organizovan isključivo za žene i okupio je oko 100 žena, uključujući i Romkinje iz Niša i Novog Bečeja, aktivistkinje iz Francuske lezbejske mreže koje su zajedno hodale ulicama Beograda prvi put isključivo za lezbejska prava i vidljivost lezbejki u društvu.





“Program Lezbejskog proleća je trajao četiri dana iz potrebe da nađemo vreme i otvorimo prostor za lezbejke odavde, iz regiona i Evrope da se druže, razmenjuju iskustva i znanja. Tematski lezbejski događaji ovakve sadržine i obima ne postoje na našim prostorima i bilo nam je bitno da omogućimo ovaj prostor za ovakvu vrstu povezivanja.





Lezbejski marš koji predstavlja vrhunac programa Lezbejskog proleća smo organizovale jer smatramo da su lezbejke generalno višestruko nevidljive u društvu. Mi smo tu, na protestima, a nema nas. Na radničkim protestima, na ženskim protestima, na Prajdu… Nigde nema lezbejki i uvek je neka druga scena u prvom planu. Za mene je to najveći razlog zašto Lezbejski marš. Izuzetno je važno da žene generalno, prvenstveno lezbejke, a onda i sve drugarice koje su heteroseksualne, biseksualne, kvir, zauzmu javni prostor same”, govori Ana Pandej, aktivistkinja i jedna od organizatorki Lezbejskog proleća.





“Kroz istoriju gej, lezbejskog i trans pokreta imamo primere dešavanja u kojima uvek postoji glorifikacija muškaraca, a žene su odrađivale najveći deo organizacionih stvari. Ovim primerom, mi smo rekle ‘Ne’ - želimo da

budemo vidljive i da osvajamo javne prostore i ulicu, i to smo i uradile prethodna četiri dana. Ponudile smo bogat program gde smo razmenjivale kulturne i društveno važne teme po pitanju ženske i prvenstveno lezbejske egzistencije, borbe i otpora. Pokrenule smo priču višestruke marginalizacije: imale smo panele na temu Romkinja lezbejki, i gošće iz inostranstva koje su sa nama podelile svoje utiske koji nam govore da, iako mislimo da je tamo negde život možda lepši, mi zajedno sve preživljamo situacije nevidljivosti i nasilja. Mi ovim dešavanjima progovaramo da to nećemo više da trpimo. Današnjim izlaskom na ulicu pokazujemo da nismo

uvezene sa Zapada, mi postojimo u ovoj zemlji, mi smo građanke ovog društva i mi gradimo ovo društvo i trudimo se da se navikne na promene. Promene su tu kada ljudi shvate koliko je politička opresija vezana za žene, a onda

tek za lezbejke u stvari sveprisutna.





Danas smo iskoračile iz toga i rekle da nećemo da budemo u sistemu koji nas tlači, a time, svesne smo, postajemo i pretnja. Ovim danas i celim programom pokazale smo našu snagu i činjenicu da smo potpuno sposobne i spremne da menjamo društvene okolnosti. To, naravno, nije lako, ali put je tek pred nama”, govori Zoe Gudović, aktivistkinja i jedna od organizatorki Lezbejskog proleća.





“Lezbejsko proleće otvorilo je i mogućnost da razmenjujemo umetničke prakse koje se dešavaju u našoj i lokalnim sredinama ostalih učesnica. Imale smo prilike da gledamo film iz Bosne i Hercegovine o ženskom fudbalskom timu, film Lesbiana kanadske režiserke Mirjam Fužer, diskutovale smo o različitim knjigama i publikacijama i imale priliku da prisustvujemo izložbama autorskih fotografija lezbejki za lezbejke, Labrisovoj arhivi lezbejskog aktivizma i izložbi fotografija sa putovanja Svetskog marša žena.” Akcenat je bio na ženskom i lezbejskom stvaralaštvu koje je nevidljivo, a koje je suštinski jako bogato”, dodaje Zoe Gudović.





Lezbejsko proleće je organizovano u okviru Svetskog marša žena, koji je ovih dana u okviru Feminističkog karavana bio u poseti Beogradu.



“Feministički karavan je jedna od aktivnosti u okviru Svetskog marša žena za 2015. godinu. Ovu organizaciju čine feministkinje udružene oko antikapitalističkih vrednosti i mi želimo da dođemo do žena širom Evropekoje rade bitne stvari u svojim lokalnim sredinama, stvari koje donose promene u svetu. Ovo je feministička akcija u okviru koje je Lezbejsko proleće u Beogradu najveće lezbejsko okupljanje. Nama je jako bitno da smo u okviru osam meseci koliko ćemo putovati, od marta do oktobra ove godine, našle prostor i vreme da govorimo o lezbejskoj egzistenciji. Mi na Lezbejsko proleće gledamo kao na jedini lezbejski događaj u okviruKaravana”, govori Marion Lafon iz Feminističkog karavana.


 



Datum objavljivanja: 20.04.2015.