Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Kulturalne prakse u novomedijskom okruženju

U petak, 8. jula u 19 sati u Galeriji O3one, održaće se razgovor: Kulturalne prakse u novomedijskom okruženju: kolektivne inteligencije, korisnicke matrice i modeli identifikacije.Govore: Dr. Ivana Uspenski, Dr. Bojana Romić i doktorant Jelena Guga


 


Sveopšta digitalizacija kulture, odnosno široko rasprostranjena upotreba kompjutera kao medija produkcije, prezentacije, arhiviranja i komunikacije dovela je do radikalnih promena u doživljaju sveta oko nas i načina na koji u njemu učestvujemo i na koji se u njemu predstavljamo.



Masovno umrežavanje omogućilo je prevazilaženje prostornih i vremenskih granica, odnosno kontakt svakog sa svakim, što je znatno ubrzalo procese razmene informacija i akumulacije znanja. U takvom okruženju prepoznaje se novi fenomen kolektivne inteligencije. To zapravo znači da kolektivno delovanje putem Interneta rezultira izuzetno brzim povećanjem kapaciteta znanja, znatno većim nego što bi čovek ili mašina pojedinačno to ikad uspeli da postignu. Ovaj fenomen biće bliže opisan kroz odabrane primere kako umetničkih tako i drugih društvenih praksi.



Primer navedenog je socijalni softver Facebook, koji nudi različite metode online komunikacije, u cilju građenja specifičnih online identiteta. Biće obrađeno nekoliko osnovnih modela tekstualne razmene karakterističnih za Facebook (poruke na zidu, komentari uz fotografije, komentari uz postove).  Takođe, biće razmotreni sistemi formiranja licne prezentacije, kroz uvezivanje podataka pribavljenih od strane samog korisnika sa intervencijama drugih, u procesu kreiranja hibridnih narativa.



Konstruisanje identiteta i procesi identifikacije mogu se pratiti kroz dve različite, ali međusobno povezane faze evolucije Interneta, a to su Web 1.0 i Web 2.0 platforme. Dok su Web 1.0 platforme bile zasnovane na tekstualnoj reprezentaciji i igri identitetima u smislu da možemo biti sve ono sto nismo u fizičkoj realnosti, Web 2.0 platforme, odnosno društvene mreže uvode naše realne identitete u domen virtuelnog. Ipak i ti realni identiteti u virtuelnom okruženju jesu konstrukti, s obzirom da su zasnovani na selektivnoj reprezentaciji idealizovanog jastva. Povratnom spregom, to dalje pokreće pitanje ne samo kvaliteta uspostavljanja međuljudskih veza i komunikacije, već i načina na koje doživljavamo i definišemo sebe u fizičkom okruženju.



Datum objavljivanja: 07.07.2011.