U nedelju, 1. avgusta, 2010. u 20 časova u Galeriji FLU, Knez Mihailova 53, otvara se izložba umetničke grupe KILOGRAM ZELENE. Grupu čine, Sonja Marunić, Danka Dimitrijević, Nemanja Marunić i Damjan Kovačević. Radovi se mogu pogledati do 11. avgusta.
KONCEPT
Spaja nas ideal koji upravlja našim ponašanjem, a koji će nas zadovoljiti. Nije važno u kom je obliku, sve dok deluje kao nematerijalna sila. U našem slučaju, u obliku je UMETNOSTI, ali može biti i u bilo kom drugom. Za opstanak naših ideja u celini je bitno da preovladava jedno zajedničko shvatanje.
Definisani kao društvena bića, gajeći iste ideje i nade funkcionišemo nagonom ka osmišljavanju sistema za lakši prodor do zasebnog cilja.
Kao stvaraoci a ne imitatori, ni iz čega stvaramo nešto sveobuhvatno, tj. obuhvatajući duh otkrivamo nešto što je više od onoga što mogu da prenesu boje i linije.
Naša umetnost sastoji se u prikazivanju duha gde forma stvara samu sebe.
Čuvajući sopstveni izraz, naša unija temelji se na nevidljivom spoju, koji predstavlja najlepši a i najjači spoj među ljudima. Glavni cilj postojanja grupe je ući u suštinu objekta koji odabiramo za svoj subjekat u naporu da proizvedemo duhovnu hranu.
Da li bi svet bio sit da umetnosti nije na meniju? I da meni nije raznovrstan?
Zapanjujuće je kako se ljudi lako potčine smislu koji im se prezentira, pojedinim jeftinim vizuelnim rešenjima, nedovoljno promišljenim prezentacijama i performansima, ustaljenim izložbama, rigidnim idejama o umetnosti, površnosti koja u suštini nema nikakve veze sa njihovom neponovljivom individualnosti. Formiraju objektivno mišljenje, koje je lišeno svakog smisla.
Smisao može samo da postoji u subjektivnosti. U objektivnosti samo postoji podsmevanje smislu. Umetnost se može integrisati u živote kao neophodni element i efekat iznenađenja, a umetničko delo kao so ovoga društva i može ostaviti trag koji posmatrača prenosi na druga mesta i drugo vreme koje se nalazi u čoveku, a ne čovek u njemu.
Ogroman broj idola kojima je potčinjen moderan čovek i kojima on sam sebe potčinjava, sprečava ga u pokretanju ustanka protiv objektivacije. Ako nema najviše sfere slobode, večitog i pravog života, tada nema ni oslobođenja od neophodnosti sveta. U tom je smislu nemoguće da čoveku nije stalo do sveta i prolaznog života u njemu.
Mi ne nudimo gotovu realnost, već se samospoznajom obraćamo jedni drugima i publici i putujemo ka spoznaji sveta. Nacija, država, porodica, javnost, kolektiv, kosmos, sve postaje drugorazredno u poređenju sa neponovljivom individualnom sudbinom ljudske ličnosti, čiji razvoj, svojim umetničkim stremljenjima pokušavamo da pomognemo.
S toga, težeći višem nivou pronalazimo se u Sezanovom mišljenju da je : "Kilogram zelene, zelenije od pola kilograma zelene".