Pretraga

Jana Kuvalja, rođena u BanjojLuci 1990. godine. Upisala Akademiju lepihumetnosti u Beogradu u klasi prof. Dragana Zdravkovića. 2013. završila osnovne studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi prof. AndjelkeBojović. Završila master studije 2015. kod istog profesora. Član ULUS-a od 2016. godine. U Galeriji `73 predstaviće seriju slika iz ciklusa „Varijacije II“, rađenih tehnikom ulje na platnu. Izložba će biti otvorena do 30. jula 2016. godine.

INDIVIDUALNA UMJETNIČKA SITUACIJA ILI „SLUČAJ KVADRATA“ KAO NABAČAJ I RAZOTKRIĆE ISTINE O SAMOM SEBI - dr Siniša Vidaković

Gledati, promišljati, čitati i osjećati slike Jane Kuvalje pretpostavlja da vlastitu opažajnost u estetskom i vanestetskom smislu nužno moramo podrediti mogućnosti sasvim novog prihvatanja umjetničkih „situacija“ u želji izlaska, nadogradnje ili prekoračenja granica koje idu ka putu razotkrića istine o samom sebi ( ili nekoj novoj umjetnosti ). I opet Maljevič ! „Slučaj kvadrata“ kojim umjetnica vanrednog senzibilnog sklopa gradi svoju složenu mentalnu i izvođačku akciju, postaje protivteža jednom sasvim novom čitanju modernosti u umjetnosti, koji svoje samorazumijevanje ne vezuje samo za mogućnost novog pomirenja između apstraktnog i figurativnog slikarstva, nego i ukazuje na suštinsko poznavanje likovnosti svijeta ... one koju je u prošlom vijeku izveo Kazimir Maljevič. Analizirajući djela koja umjetnica naslovljava jednostavno kao: Plavo, Crveno, Žuto, Zeleno, Kvadrat, Varijacija, ili minimalistički: Bez naziva, vješto uvode u karakter njenih radova bitnost boje i kolorističko-bračnih sučeljavanja geometrije i kolorizma, da bi u toj sintezi urađena sjajna podloga za vlastitu estizovanu okolinu, „staru-novu“ sliku. Kvadrat kao opsesivna slika! Suprotno krugu koji predstavlja nebesa, kvadrat nas uvodi u predstavu o zemlji. Njegovo statičko savršenstvo, nepromjenjivost i integracija u punoći simboličkih kvaliteta, osim poštenja, čestitosti i moralnosti uvodi i priču o prisutnosti Boga – manifestnog u stvaranju i sveukupnost njegove trojednosti, pri čemu su tri njegove strane božji trostruki vid, a četvrta je sveukupnost. Ako u njegovoj slici prepoznamo mistično sjedinjavanje četiri elementa i ostvarenje jedinstva pri vraćanju u praiskonsku jednostavnost, a usvojimo pitagorejsko gledanje na njega kao na simbol duše, potpuno će se razjasniti kvalifikacija o vanredno kvalitativnoj i polivalentnoj snazi Kuvaljinih radova. Osim simboličkih i meta-prostora kojima umjetnica vještom kreacijom novoestetizovanih platoa vlastitih tišina i strasti gradi poetiku „iskaza“, ona bježi od agoničkog trzanja u koju nerijetko zapadnu oni koji svoju ideju pokušavaju da izbruse neukim jezikom. Akcenti na slikama, crtački nose dinamiku kao ultrasavremenu barokizaciju slike u smislu njene dinamičke i ritmičke strukture. Oni navode oko da se aktivno kreće po umjetničkim i kultivisanim elaboriranim površinama, te tako prepozna sadržajno, formalno i mentalno jednu sasvim autentičnu senzibilnost, nastalu u primarnosti atrističkog istraživanja. Svako kreativno klizanje površinom zvanom SLIKA, kojim se dostupno prepoznaju fragmenti jezičkih znakova ekspresionizma, postkubizma, enformela, u svijetu prepunom eklektičnosti i neomanirističkih modulacija, jasno govore u najnovijim radovima (u osnovi lirsko poetičnih), da je pred nama umjetnica koja itekako znalački, nepredvidivost i nepostojanost zakašnjelih apstrakcija, može da prevede u homogene strukture koje posjeduju izrazitu subjektivnu vokaciju. Pred nama je osvanuo čist primjer kako „arheologija likovnog znanja“ otvara uvijek nove mogućnosti žestokog i strasnog predočavanja bitnih supstancija umjetničkog promišljanja o neograničenim sferama u kojima umjetnost živi i diše punim plućima. Rafiniranom akcijom učinjen je puni krug, koji je u sadejstvu sa kvadratom, kao osnovom ovog ciklusa, deklarativno porodio anima mundi, odgovor na Janino traganje istine o samoj sebi i umjetnosti koja je u njoj.