U ponedeljak 20. maja 2013. godine u 19:00 časova, u Muzeju železnice u Beogradu, svečano će biti otvorena godišnja vajarska izložba pod nazivom Izložba vajara Srbije 2013.
Izložba vajara Srbije je stalna domaća manifestacija na godišnjem nivou sa učešćem izlagača koji profesionalno obavljaju vajarsku delatnost na teritoriji Srbije. Projekat predstavlja najznačajnija ostvarenja savremene umetničke skulpture u zemlji nastale u periodu između dve izložbe. Organizuje je programski savet ULUS Vajarske sekcije u saradnji sa muzejima, galerijama i ostalim kulturnim institucijama na našem prostoru, a u cilju predstavljana izuzetne produkcije iz oblasti vajarstva koju domaća scena ima i treba da prikaže na godišnjem nivou. Izložba vajara Srbije 2013. realizuje se u saradnji sa Muzejem železnice u Beogradu u periodu od 20. 05.2013. godine do 05. juna 2013. godine.U ovogodišnju postavku uključeno je 75 vajara sa preko 120 skulptura najrazličitijih umetničkih izraza.Učesnici čije će radove beogradska publika imeti priliku da vidi su:
1. Aksentijević Dejan
2. Antonić Stanislav
3. Aralica Djordje
4. Crnobrnja Marko
5. Cvetić Tamara
6. Dimitrijević Rabovjanović Irena
7. Djordjević Igor
8. Djordjević Predrag
9. Djukanović Sladjana
10. Dragaš Nikola
11. Družetić Mirjana
12. Dulić Grujić Jasna
13. Gerun Mihajlo
14. Gligorijević Aleksandar
15. Gorski Kabadaja
16. Gračner Ivan
17. Ilić Ilija
18. Kanazir Mandić Ljubica
19. Kiš Viktor
20. Kojić Tijana
21. Kostadinovski Slobodan Boka
22. Kostić Jelena
23. Kostić Zvonimir Palanski
24. Koštica Jelena
25. Kovačić Predrag
26. Kresoja Marko
27. Krstić Bojan
28. Krstić Vladislava
29. Kulić Milan
30. Kuzmanović Slobodan
31. Kuzmanović Zoran
32. Lacković Ljubomir
33. Leiva Mayela
34. Ljubisavljević Vuk
35. Mandić Milanko ( in memoriam )
36. Marković Rade
37. Mihajlović jelena
38. Milanović Selenko
39. Milev Ivana
40. Milinković Zdravko
41. Milošević Sibinović Leposava
42. Nada Denić
43. Obradović Milena
44. Pantović Nikola
45. Pavlović Stanimir
46. Pečenović Goran
47. Perović Snežana
48. Pešić Evin
49. Popović Marijana
50. Prokopijević Andreja
51. Protić Julijana
52. Radojević Luka
53. Rajšić Dušan
54. Simić Mile
55. Simić Radoslav
56. Simijanović Nikola
57. Srb Aleksandar
58. Sremac Sanja
59. Stajčić Milorad Mića
60. Stanisavljević Milan
61. Stanisavljević Negić Ivana
62. Stanković Miloš
63. Stevanović Ljiljana
64. Stojadinović Marija
65. Stošić Milan
66. Stošović Mihailo
67. Svečak Dragomir
68. Šiljković Milun
69. Šurlan Duško
70. Terzić Božo
71. Vasić Dragan
72. Vasić Milanka
73. Vasiljević Andreja Baćo
74. Vasiljević Miloš
75. Vuksanović Nevena
Izložba će biti otvorena za posetioce do 5. 06.2013. godine.
Proces sazrevanja naše savremene skulpture, kao samosvesne i autentične formacije unutar savremene likovne umetnosti, јe relativno kratak, tek pola veka. Njegovo lociranje može se sa sigurnošću odrediti tek od druge polovine dvadesetog veka, pri tom ne zanemarujući činjenicu da je deo kompleksne umetnosti u bivšoj Jugoslaviji. Kao i u drugim likovnim disciplinama uočavaju se različiti izrazi, stilovi, principi i senzibiliteti.
Ipak je skulptura specifičan organizam, u čijim rubovima počiva njena primenljivost od spomeničke plastike do dodira sa dizajnom i arhitekturom, koji su u više navrata uticali da jenjava njena unutrašnja energija. I ne samo oni, Skoro u celom razvoju pratila ju je u kontinuitetu društvena, a naročito ekonomska kriza, koja je najviše atakovala na pojedinačnu skulpturalnu produkciju. Pored toga, revolucionarni avangardni imidž postmodernizma, odnosno nove umetničke prakse privukao je veliki broj mladih umetnika, i kao da je skulptura postala manje privlačna. To se desilo u vreme kada su se povlačile sa scene velike vajarske figure (Ubavkić, Stijović), a zona uticajne sfere oslonila se na malobrojne vajare koji su funkcionisali kao zasebni umetnički kredibilitet (Јevrić, Bešlić, Jančić, Basara, Logo i dr).
Veliki pomak desio se početkom osamdesetih kada na scenu nastupa generacija čiju će okosnicu činiti upravo oni umetnici koji će kasnije biti profesori univerziteta i vrsni umetnici. Pomak se desio iznutra, kao posledica akumulirane energije. U tome je značajnu ulogu imalo priredjivanje bijenala skulpture u Pančevu, a potom delovanje vajarskih kolonija i simpozijuma (Beli venčac, Tera, Meander, Bakar). Od tada je ova savremena skulptura dobila obrise koje danas isčitavamo kao autentično i vitalno tkivo u našoj likovnoj umetnosti. Oslanjajući se na sopstvena iskustva, unutrašnju energiju i naravno odličnim znanjem stečenim u veoma dobrom obrazovnom sistemu. Rasklopila se knjiga sa mnogobrojnim stranicama, različitih likovnih izraza od apstraktnih, geometrijskih, asocijativnih i ekspresnih formi, od jednostavnih, prefinjenih i čistih do onih dinamičnih, britkih i ekspresivnih oblika, od naracije do figuracije, od duhovitih, sarkastičnih do grotesknih i britkih reakcija na savremeno društvo, kao i brojni prostori u kojima se istražuju odnosi unutrašnjeg i spoljnjeg, prostora, ambijenta, strukture, materije.
Iako je to za teoriju i istoriju umetnosti ponosna činjenica, ne može se reći za dosadašnju izložbenu praksu. Naime, kada se priredjuju velike izložbe likovne umetnosti, sa svim likovnim disciplinama, skulpturalna dela se postavljaju stihijski, popunjavaju prostor, odnosno vizuelno dekorišu taj prostor. Potrebno je da ta dela deluju, dišu i da se razmahnu u prostoru. Kao što se u novije vreme dogadjau velike, Pojedinačne i grupne kreativne akcije koje podstiču skulpturalnu produkciju, tako i priredjivanje izložbi skulptura koa oblik adekvatne prezentacije, je njena realna percepcija u aktuelnoj likovnoj umetnosti.
Radmila Savčić