Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Izložba Dragana Karadžića

U utorak, 11. januara, 2011. godine u 19 časova u Galeriji SANU, Knez Mihailova 35, otvara se izložba umetnika, Dragana Karadžića, "Slike, crteži, akvareli, fotografije".

 


Olga Perović


VIĐENjE NEVIDLjIVOG


„Slika se gradi iznutra i bježi od prečica. Kada tražeći sliku pretjeram u slojevima, bliža mi je umorna nego prazna slika. Umor je posljedica rada, a praznina nema uporišta... Čulnost i slojevitost razumijem kao živi slikarski organizam...“ objašnjava u nedavnom intervjuu, povodom izložbe fotografija, slikar i akademik Dragan Karadžić svoj pristup konceptu slikanja. Njegovo sli- karstvo je avangardno moderno, ali i tradicionalno u isti mah. Vedro i toplo, tiho, a ubjedljivo sugeriše da sve u prirodi može postati slika, može dobiti umjetničko značenje ako se prožme osjećanjem, ako se detalji saberu u postojanu cjelinu. On neusiljeno gradi originalni izraz, a originalnost ostaje obilježje velikih slikara, bez obzira na to što vrijeme traži da se eksperimentiše no- vim tehnološkim mogućnostima.


Odanost najistaknutijih crnogorskih umjetnika čistoj likovnosti i klasičnim likovnim sredstvima ostaje dominantna, iako oni znaju da se okušaju i u kom- pozicionom i u izvođačkom dijelu aktuelne novine. I Petar, i Dado, i Vojo... i Dragan. Oni imaju što da kažu i novine su za njih samo novine.


Kreativni razvoj Dragana Karadžića tekao je kontinuirano, i u neprekidnom us- ponu. Rođeni slikar, snažnog dara, sve vidi kao slikar. U početku njegovi radovi su bliski Lubardinom konceptu, ali vremenom on eksperimentiše sa jedva uočljivim nanosima boje i osjeća se trag simpatija za Kleov rukopis. Osjećajući sve više mediteranske note ambijenta svoje postojbine, on mijenja svoj izraz, opitomljava ga. Radenko Mišević, kod koga je studirao i magistrirao, rano je precizirao utisak o njegovoj orijentaciji. „U umjetnosti Dragana Karadžića ne radi se o doživljaju tla nego o življenju sa tlom. Iz toga vjerovatno proističe posebna vrijednost njegovog rada – on je utkan, iako nov i osoben, u osjećajnost i iskustvo svoje zemlje i njenih ljudi, u sve što je prethodilo i sve što se nastavlja.“


Karadžić je strpljivi i uporni graditelj jednog osobenog doživljaja prirode, vrlo raznovrsnog i suštastvenog. Uvijek se u podtekstu slike kao kod svakog stvaraoca koji djelu prilazi sa već u sebi definisanom filozofijom osjeća što je ra- nije radio, kroz šta je prošao. S godinama ga sve cjelovitije opčinjava dah Mediterana. On kao da polazi od stava Fernana Brodela da je Mediteran „hiljadu stvari u isti mah“, i da se na toj osnovi može graditi vrlo ličan i originalan likovni lingvizam i on to radi. Iako je etabliran kao prevashodni pejzažista, Karadžić to suštinski nije, već je slikar prirode sa kojom je saživljen. Senzibilno i vrlo prefinjeno, naglašenom liričnošću na slici transponuje svoje razumijevanje suštine mediteranskog prostora s obuhvatnošću koja čini da izgleda da prirodu zemlje sa Mjeseca posmatra. Takav pristup je osobito upadljiv na njegovim crtežima – akvarelima gdje delikatni rukopis, vješto građenje perspektive, čine da gledalac ima osjećaj da vidi samu oblinu planete na kojoj se bjelasaju planine, rijeke, veliki prostori ispod oblacima prošaranog neba. Karadžić naglašava značaj detalja za svoj likovni izraz, u građenju nepatvorenog rukopisa. „Moje interesovanje za prirodu i detalj, makar on bio čestica i komad, oslanja se na najstrožiji i najitimniji odabir... Primjećivao sam sebe i svoju prirodu u kontaktu sa svijetom prirode.”


Decenijama već, ovaj slikar se udubljuje u samo tlo uvijek živo i bogato, u život i odnose travki, rastinja, kamenih ploča, obala i horizonta kojima na osebujan način gradi kompozicije delikatnog sklada i poetičnog zvuka. Na mnogim sli- kama modro plave horizontale ispreplijetane su u vibrantne cjeline a ponekad po sredini naglašene gejzirom crtica jarkih boja. U novijim slikama snažni bojeni oblici ističu se na fonu mediteranskog sivila i plavetnila što čini slike većim nego što jesu i plastično upadljivim. Pažljivom posmatraču je uočljivo da ovaj slikar nastoji da nevidljivo učini vidljivim, jer ono zaista jeste u našem okruženju kao estetski faktor koji zanemarujemo, opčinjeni, osobito u novije vrijeme, kombinacijama realnih neoplemenjenih stvari.


Karadžićev pariski professor J.Yankel je prije bezmalo trideset godina istakao da je njegovo slikarstvo “fina muzika, jako nježna, jako vazdušasta. Njegova zasluga je pritom utoliko veća što on svoj put traži izvan utabanih staza, što se bori na uskom i trnovitom putu savremenog slikarstva…” Svako ko iole poznaje djelo Dragana Karadžića složiće se sa ovim znalačkim i iznijansiranim estetskim sudom.


Na recentnoj crnogorskoj likovnoj sceni ovom slikaru pripada istaknuto mjesto kao majstoru slike, crteža, akvarela i fotografije i posebno kao vrsnom likovnom pedagogu koji je uticao na generacije mladih da inspiraciji priro- dom prilaze slobodno i nadahnuto, da postepeno izgrađuju svoju originalnost, posebnost, jer samo tako će razviti umjetničku i estetsku viziju ovog uzbudlji- vog područja. “Karadžićev doprinos crnogorskom slikarstvu XX stoljeća je izrazito osavremenjivanje i globalizacija lokalnih osobenosti, iznad svega njegovog mediteranskog pejzaža” – ističe Mladen Lompar. Mora se dodati da je u prvoj deceniji XXI vijeka on dogradio neke svoje koncepte, univerzalizovao ih. Uveo je crnogorsku prirodu u svjetske likovne vedute, ne odstupajući od vjernosti stabilnoj, čistoj likovnosti, ali se nikad ne okivajući slikanjem vidljivog pejzaža, nego i onog koji živi u čovjeku, inspirisan tek nekim detaljem raskošne i razbludne prirode Crne Gore, mediteranskog rubina.


 




Rođen 9. aprila 1950. godine u Petnjici kod Šavnika, od oca Jovana i majke Zorke (rođene Mašić). Diplomirao na Pedagoškoj akademiji (Likovni smjer) u Nikšiću, 1974. godine. Fakultet likovnih umjetnosti (Slikarski odsjek) završio u Beogradu u klasi profesora Radenka Miševića, 1978. godine, kod koga je i magistrirao 1980. godine. Kao stipendista Francuske, završio specijalizaciju na Akademiji Beaux Arts u Parizu, kod profesora Žaka Jankela, 1981-1982. godine.


Studijska putovanja: Italija, Njemačka, Francuska, Belgija, Holandija, Španija, Grčka i SAD. 1977–1981. godine (20 mjeseci), radio na konzervaciji fresaka u Staroj Pavlici, Karanu i Arilju pri Republič- kom Zavodu za zaštitu spomenika kulture Srbije. 1977. godine postao član ULUCG-a. 1983–1987. godine radio kao sekretar ULUCG-a. 1986–1990. godine radio kao predavač na Filozofskom fakultetu u Nikšiću (Odsjek za likovno vaspitanje, predmet slikarstvo). 1990. godine počinje da radi na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju kao docent, zatim kao vanredni profesor. 1990–1994. godine prodekan Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju. 1994–1996. godine dekan Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju. 1996. godine postaje vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. 2002. godine postaje redovni profesor (slikarska klasa) na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. 2003. postaje redovni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Samostalno izlagao na 52 izložbe u Beogradu, Novom Sadu, Somboru, Zrenjaninu, Sarajevu, Novoj Gorici, Kragujevcu, Čačku, Podgorici, Nikšiću, Budvi, Skoplju, Parizu i Hamiltonu. Kolektivno izlagao na više od 300 izložbi u većini jugoslovenskih centara, kao i na izložbama saveznog i republičkog karaktera, ili selektiranim izložbama u Parizu, Beču, Briselu, Štutgartu, Manhajmu, Oslu, Nikoziji, Bukureštu, Košicama, Malti, Giterslou, Kairu, Tokiju, Hamburgu, Rimu, Bariju, Sofiji, Pekingu, Vašingtonu, Moskvi, Kelnu, Beču, Gracu, Lincu, Odesi, Lavovu, Insbruku...


Dobitnik je 21 nagrade za slikarstvo na salonima i reprezentativnim izložbama u Jugoslaviji i Crnoj Gori. Slike, crteži i akvareli se nalaze u više muzeja, galerija i institucija u eks-Jugoslaviji, kao i u privatnim kolek- cijama u zemlji i inostranstvu.


Živi u braku sa suprugom Ankom (rođenom Sekulić). Djeca: Zorka, Ksenija i Sava. Kćerka Jovana, student Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju, poginula 2005. godine u 19. godini života.


 

Datum objavljivanja: 04.01.2011.