Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Ivan Jovanović i Darko Stojkov: (Samo)ordinacija

U galeriji Inex Film, Višnjička 76. od 25. maja do 6. juna, održaće se izložba Ivana Jovanovića i Darka Stojkova pod nazivom ''Samoordinacija''.

 


Naziv izložbe Darka Stojkova i Ivana Jovanovića višeznačan je neologizam. Kroz ovu zanimljivu  terminološku kostrukciju oni nas podsećaju na svoj nekadašnji studio Ordinacija koji se nalazio u prizemlju Inex filma. Novi atelje premestili su na sprat, odmah pored Inex galerije čiji život organizuju i oblikuju tj. ordiniraju. Darko i Ivan nas podsećaju da je put svakog likovnog autora definisan samoordiniranjem tj. artikulisanjem fizičkog i psihičkog ambijenta kojim se iznalaze novi putevi  kao profesionalnom i ličnom razvoju.

Samoordinacija jednaka je procesu samootkrivanja.

Darko i Ivan studirali su zajedno na Likovnoj akademiji u Beogradu. Takođe, bili su cimeri. Kako su stasavali, učili i stvarali zajedno, pretpostavka bi bila da njihov rad deli neke zajedička crte. Međutim, to je daleko od istine.

Darko i Ivan su prijatelj čije slike nastaju u zajedničkom, interaktivnom ambijentu, ipak,  njihovi izrazi se kreću u različitim pravcima. Iako je teško odrediti šta je realizam u slikarstvu, jer se ovaj pojam skriven u magli između psihe i logike, rećićemo da je Ivan realista koji (re)interpretire postojeće, dok je Darko nadrealista nastanjen u svetu intimne ekspresije.

Ivan Jovanović čovek je od nasleđa i zato često koristi istorijske izvore. Njegove slike su poput predimenzioniranih, retuširanih fotografija iz privatnih i javnih kolekcija. On evocira prošla vremena, interpretirajući scene iz porodičnih albuma i stare štampe. Zato su na Ivanovim slikama prisutni  partizani, astronauti, politički zvaničnici nesvrstanih zemalja, olimpijci iz Sarajeva 1984. godine. Kako je u srži fotografije lament za prošlim i nepovratnim, njegove slike kod posmatrača  nepobitno bude osećaj nostalgije. Ivan je okrenut ka spoljašnjem svetu, on koristi egzaktnost fotografije i pažljivo konstruiše svoje slikarstvo kroz valerske odnose.



Ako Ivana pokušamo da smestimo u domen racionalnog i objektivnog kao slikara ljudi, Darkov rad bi bio na potpuno suprotnoj strani – subjektivan i afektivan.

Darko Stojkov teoretičar je i praktičar haosa. On filtrira spoljašnje nadražaje i senzacije dok stvara iracionalan, teatarski svet  u kom se susreću obrisi popularne kulture, dečijeg  crteža i erotske groteske. Darkov likovni prostor, uprkos izrazitoj polimorfiji, ilustruje kako pojedinačno tako i opšte. Ako posmatramo njegove slike kao psihograme možemo reći da beskrajni slojevi i jaki kontrasti (kako sadržaja tako i boje) njegovog slikarstva nastaju kao reakcija i komentar  na horror vacui sveta koji nas okružuje. 

Darko i Ivan i danas rade zajedno, njihove studije u Inex filmu deli samo jedan improvizovani  zid. Čini se da Ivanova preciznost upotpunjava Darkov haos i obrnuto. Oni se u zajedničkom procesu stvaranja potiru, dopunjuju i potvrđuju kao samostalni autori.

Zato se nećemo začuditi ukoliko u nekoj od sledećih zajedničkih likovnih (samo)ordiniranja potpuno zamene uloge.


Milan Nasković


 


Datum objavljivanja: 26.05.2014.