Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Ivan Grlić: Serbian Jazz, bre!

Serbian Jazz, Bre! fotografa Ivana Grlica je luksuzna dvojezična monografija u izdanju Službenog glasnika, u kojoj su fotografije kako doajena, tako i aktuelnih mladih muzičara, koji aktivno čine srpsku džez scenu.

 


Ova monografija je svojevrsni vizuelni pečat vremena džez muzike Srbije. Uvodnu reč su napisali džez kritičari i hroničari Svetolik Jakovljević i Vojislav Pantić. Na izložbi će biti predstavljeno 60 fotografija srpskih džez muzičara velikih formata.


11.04. u 21:30 Muzički program  Serbian Jazz, Bre!

Učestvuju: Katarina Kaćunkovic - vokal, Mihailo Blam - kontrabas, Aleksandar Jovanović - klavir, Igor Maleševic i gosti: Rastko Rašić, Nemanja Banović, Strahinja Banović, Filip Krumes, Papa Nik, Vlada Maričić, Luka Ignjatovic, Miša Radonjic, Branko Trijic, ...


Izložba je otvorena do 17.04.2012.




Ivan Grlić: "Serbian jazz, bre" je multimedijalni umetnički projekat koji je baziran na portretima naših najznačajnijih muzičara iz žanra jazz-a koji je deo projekta "Serbian bre" koji sam započeo 2001. godine i druga foto-monografija iz ciklusa i nastavak dobro prihvaćene foto-monografije Serbian Soul, Bre!


"Serbian jazz, bre!" je način da se Srbija prikaže iz jedog drugog ugla, sa svim svojim atributima kojima se diči: kreativnost, umesnost. lepota, pamet, duhovnost... "Serbian, bre" je zamišljen kao višeslojni, višegodisnji projekat, sa ciljem da prikaže, zabeleži i zamrzne u vremenu lica koja nešto znače. Da ih sačuva od zaborava, da afirmiše prave vrednosti, da edukuje i skrene pažnju na ljude koji vrede i koji bi trebalo da imaju svoje mesto u istoriji našeg naroda.


Umetnički koncept ovog ciklusa radova je da se slikom prikaže muzika kroz formu portreta ljudi koji su autori, stvaraoci, kompozitori ili interpretatori te muzike. "Serbian jazz, bre" počiva na ideji da se fotografijom zabeleži „trenutak duhovnosti“ ljudi iz jedne specifične umetničke grane, koja samom svojom konzumacijom podstice emocije i duhovna raspoloženja kod najčire publike.


Birao sam modele na osnovu činjenice da je reč o ljudima koji su karakteristični kao stvaraoci i kao ličnosti, nastojeći da njihovu ličnu energiju, ekspresiju i harizmu ovekovečim. Pokušao sam da prikažem najširoj publici iskre u očima koje vidim kod njih, a koje su nastale kao posledica dugogodišnjeg bavljenja muzikom i zadovoljstva koje proizilazi iz toga. To je ključni razlog zašto sam odabrao portret kao formu, izbegavajući stilizacije i druga pomoćna sredstva, koja bi na bilo koji način omela neposredni doživljaj ličnosti modela - srpskih muzičara iz najrazličitijih stilskih pravaca ove umetničke grane. Da bi mogli zadržati kontinuitet Srpske duhovnosti, mora da postoji pojedinačni doprinos svakog od nas u vraćanju i redefinisanju zaboravljenih vrednosti koje su skrajnute. Motiv za bavljenje ovim projektom je potreba da nešto uradim na menjanju stvarnosti, davanju alternative i promovisanju drugačijih standarda. Ova knjiga predstavlja napor za poboljšanje naše stvarnosti, sa željom da probudim i podstaknem publiku na drugačije razmisljanje i posmatranje sadašnjeg trenutka i da doprinesem očuvanju pravih vrednosti.


Reč kriticara:


Svetolik Jakovljević, jazz publicist

"Ovom knjigom Ivan Grlić ne želi da dokumentuje istoriju niti da ispriča ili ilustruje neku postojeću priču. On je hroničar u vremenu sadašnjem i upravlja objektiv svoje kamere na džez muzičare koje je sreo ili potražio. On ih ne rangira po nekoj listi muzičkih vrednosti ili zasluga. U nameri da zabeleži ličnost džez muzičara( pojedinca) on mu prilazi u studiju ili njegovom prostoru, u punoj svetlosti ili tami noći. Taj susret je pripremljen i režiran ali i improvizovan, kao u džezu, i kao rezultat imamo pred nama zbirku fotografija raznolikih i šarolikih kao što nam se i džez prikazuje."




Vojislav Pantić, jazz kritičar

"Zadržavajući delimično opsesiju portretom, u svojoj drugoj knjizi Grlić ide dva koraka dalje. Najpre umetnike izvodi iz fotografskog studija, a zatim dodaje boju. Napušta teren tradicionalne jazz fotografije, (ne)svesno poručujući da jazz nije “crno-beo”, vec raskošna muzička paleta u kojoj se meša spektar plave, zelene i crvene, sa istim žarom sa kojim su se mešale sve nijanse sivog na fotografijama bebop heroja. On time pomaze jazzu da izađe iz okvira opskurnog – posmatrač fotografija koji ne poznaje jazz neće biti uplašen, već će, naprotiv, poželeti da što pre okusi ovu divnu muziku."




Oliver Đorđevic, "World music asocijacija Srbije"

"Na umetničkim fotografijama iz ciklusa „Serbian jazz, bre!”, autor Ivan Grlić je postigao da modeli liče na svoju muziku.

Da li lica Borisa Kovača i Lajka Feliksa zrače panonskom poetikom, da li se kroz mimiku Lale Kovačeva, Lazara Tošica i Veljka Nikolića može naslutiti sloboda umetničke misli i živahan duh ritmičara, da li vam portreti džezista Jove Maljokovića, Neše Petrovića i Vlade Maričića dočaravaju elegičnost njihovih opusa i da li na fotografijama sa Bubišom Simićem, Mićom Markovićem, Mišom Blamom i Stjepkom Gutom sagledavate ekspresiju, iskustvo i dostojanstvo? Da li vam sve ovde predstavljene fotografije govore o dubokoj posvećenosti umetnosti, odricanjima i borbi?"

Jedno je za mene sigurno: Grlić je na jednom mestu (računajuci i prethodni ciklus „Serbian soul, bre!”) uspeo da okupi dobar deo umetničke aristokratije jazz i world music orijentacije što je neprocenjiv zalog za budućnost. Uvreženo je mišljenje da je u spisateljskom poslu najteže napisati biografiju. U fotografskoj umetnosti je isto toliko tesko ovekovečiti portret u onom trenutku kada model otvoreno i opširno govori o sebi. Grlić je bio dobar sagovornik.


 


Datum objavljivanja: 02.04.2012.