Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Ikone i crteži monahinje Ekaterine Kovinić

Četvrtog maja u 18 sati u Galeriji RIMA u Kragujevcu otvara se izložba ikona i crteža monahinje Ekatarine Kovinić, igumanije manastira Pavlica. Izložbu otvara Prof. dr Dragan Bošković.

 


Kada prolazite Ibarskom magistralom, na putu između Raške i Brvenika, iznenadiće vas prelepa drevna crkva na vrhu stenovitog brda iznad Ibra, noću osvetljena, kao putokaz ili podsetnik na putu. To je Stara Pavlica, crkva iz prednemanjićkog perioda iz XI veka.  Nedaleko od ove stare svetinje, u XIV veku  srpski vlastelini Stefan i Lazar Musić podigli su Novu Pavlicu. Nova Pavlica je ženski manastir sa izuzetno značajnim freskama iz XIV veka. Po uređenju porte i detaljima u krugu manastira, sluti se da tu sada živi neko umetničkog opredeljenja, kako su primetili mnogi posetioci. I zaista, kada upoznate igumaniju Ekaterinu, postaje vam jasno otkuda toliko suptilnih umetničkih i dizajnerskih detalja u crkvi, u porti i konaku.


Monahinja Ekaterina je diplomirala slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, ali i na Fakultetu primenjenih umetnosti na Odseku za enterijer i dizajn nameštaja. Od svoje 20. godine, mnogo pre monaškog života, izlagala je umetničke radove od ambijentalnih intervencija, skulptura, instalacija, do video radova. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u galeriji SKC u Beogradu, u paviljonu Cvijete Zuzorić, na Vršačkom bijenalu mladih, Oktobarskom salonu, u Rimu, Varšavi... Kada je otkrila vizantijsko slikarstvo, upustila se u istraživanje ikonopisa i fresko slikarstva.


Kako sama kaže, mislila je da njena znanja iz dizajna, kompjuterskih programa, te sklonost ka konceptualnoj umetnosti i novijim medijima neće imati mesta i upotrebu u monaškom životu i ikonopisu. Ali pokazalo se da su se sva ta znanja iz savremenog vizuelnog jezika i istraživanja kako u likovnoj umetnosti, tako i u dizajnu i arhitekturi, integrisala u ikonopisanje, freskopis, u kreiranje crkvenog nameštaja, uređivanje manastirske porte i konaka. Njen kreativni odnos prema svemu što je okružuje i visoka estetska kultivisanost se oslikava na svakom planu.  Poznavanje široke kulturne baštine daju njenim ikonama slojevitost i originalnost.


Njene ikone se lako mogu zamisliti u savremeno dizajniranim enterijerima, a kada uđete u konak manastira, koji je skromno ali sa ukusom školovanog enterijeriste uređen, iznenadiće vas radosne ikone, dubokih likova, i grafička osmišljenost koja deluje na čitav ambijent.


Ikone slika na daskama od lipe, pigmentima i jajčanom temperom, sa zlatnom, srebrnom ili slikanom pozadinom, ali i na papiru akvarelom, bojicama, flomasterima, kolažiranjem. Pažnju posebno privlače kolaži na natur papiru s rebrastim kartonima u ramovima prirodne boje drveta. Inspiracija dolazi od reciklažnog materijala, ekološke estetike, trendova u dizajnu u kojima se ogoljeno koriste konstruktivni materijali. U upotrebi ovih materijala reflektuje se savremeno doba, ali su uvek prisutni  obavezni elementi koji jednu sliku čine ikonom – svetlost, odgovarajući izgled svetitelja, oreol, i ime.


Monahinja Ekaterina u ikonopisu vidi velike mogućnosti za likovno istraživanje i kreiranje i ističe  da smo mi kreativna bića po podobiju na najvećeg Umetnika, Tvorca svega – Gospoda Isusa Hrista. Otuda i ta radost i isceliteljski karakter slikanja ikone. Ikona i posmatrača i slikara lepotom uzvodi ka večnoj istini, preobražava, pobuđuje na dobro.


Datum objavljivanja: 01.05.2011.