Pretraga

Umetnički projekat pod nazivom Free Sugar sastavni je deo doktorskog rada Jovićevićke na temu: Fenomen konzumerizma i pojam Tijela u likovnoj umjetnosti XX i XXI vijeka. Žensko tijelo i pojam ljepote u vremenu novih tehnologija, mas medija i interneta.

Izložba problematizuje različite stereotipe o tijelu, ženi, muškarcu, muško-ženskim odnosima kroz različite forme: skulpturu, instalaciju i animirani film. Glavna preokupacija je Tijelo svedeno na određenu funkciju, naročito žensko tijelo svedeno na objekat. 

Centralni rad je stoni fudbal od stakla sa transparentnim figurama igračica. 

Jedan tim čine figure polunagih žena izraženih silikonskih oblina. Drugi tim čine figure «tradicionalnih» žena sa maramama na glavi u dugačkim suknjama.

Riječ je o dva stereotipa, jednom koji je personifikacija seksulanog užitka, drugom koji simbolizuje vjernost i dom.

Prisvajanje stonog fudbala, popularne muške igre (intimnije varijante pravog fudbala) i stavljanje te igre u novi kontekst poslužilo mi je kao preispitivanje usađenih predstava o ženi. Birajući dva ekstremno različita prikaza ženskog, od kojih prvi opošljava prostor muškarca «krevet» a drugi prostor «topli dom» nastojim da stvorim jednu apsurdnu situaciju sukobljavanja u kojoj ova dva tima žena igraju jedan protiv drugog, medjutim pobjedjuje samo muškarac. 

Možda treba sačekati da zaigraju na «svom « terenu…

Animirani film izvrće biblijsku legendu o postanku čovjeka u grotesknu priču o samodovoljnom Adamu koji ne čeka da Gospod stvori Evu od njegovog rebra, već je sam stvara sadeći rebro u zemlju. Nakon toga, naravno, nastavlja da stvara ostatak svijeta od preostalih rebara. 

Čovječica Eva se zavodljivo ljulja na rajskom granju bez smokvinog lista služeći isključivo dekoraciji Adamovog raja. Međutim svaka Adamova akcija je obesmišljena na samom početku jer je izašao iz utrobe čuvene slike Gustava Kurbea- Porijeklo svijeta. 

Objekti-instalacije koji su izloženi na staklenim tacnama u formi muških nabildovanih tijela demonstrirajući moć i seksulanost su ipak samo lizalice…(tekst Milena Jovićević)