Galerija SKC Novi Beograd, autor programa: Nataša Brkic, "Dve dame i vitez" izložba crteža, Kristina Pirković, Sanja Milenković i Veljko Valjarević, studenati slikarstva Filološko-umetnickog fakulteta u Kragujevcu, klasa vanrednog profesora mr Željka Ðurovica od 4. marta do 17. marta 2014.
“Crtež je bez sumnje osnova svih vizuelnih umetnosti. To je nacin izražavanja koji je stariji od pisma, on je graficki prikaz nekog oblika, nekog predmeta ili pojave uraden pomocu grafickih sredstava -linije, mrlje, tacke. U pocetku je služio samo kao priprema za neko ozbiljnije umetnicko delo, a kako se izvodenje tog dela bližilo kraju, on je gubio na svom znacaju. Tek u XIV veku crtež postaje nezavisna disciplina. Traži se potpis umetnika. Samostalni crtež je sam po sebi cilj jedne umetnicke kreacije. Crtež nudi najširu mogucu lepezu za izražavanje umetnickih namera i kao takav je najlicniji od svih umetnickih formi. Danas je došlo do tragicnog pada suštinskih umetnickih veština, kao što su crtanje i slikanje. Bavljenje i proucavanje crteža je postalo nepopularno, jer je rec o prilicno teškom poslu, za koji je neophodno vreme i vera. Sva sreca što se uvek nade neko ko poseduje ova dva elementa i sebi obezbedi oazu, pecinu, bezbednu tvrdavu za svoje stvaralaštvo, dajuci vecu vrednost crtežu i potezu rukom. Uvek ce biti onih umetnika koji su povezani sa dubinom pecine gde su pomocu linije naši preci tražili odgovor na svoje postojanje. Crtež kao krv struji organizmom umetnika i kao kardiogram beleži otkucaje umetnikovog srca, njegovu emociju, senzibilitet, intelekt. Onaj ko se zarazi crtežom na studijama bice inficiran ceo život bice rob linije, olovke, pera. Kod ovo troje mladih ljudi, crtaca, Kristina Pirkovic, Sanja Milenkovic i Veljko Valjarevic imam utisak da venama tece tuš, da imaju virus crtanja. Još od prvih dana studiranja na odseku za slikarstvo Filološko umetnickog fakulteta u Kragujevcu ova tri mlada studenta su pokazala izrazito interesovanje za crtež, što je urodilo plodom, to jest, prešli su onu granicu kada njihove radove ne smatramo više školskim. Došli su do one tacke kada u njihovim radovima prepoznajemo njih same i zacudenost svetom u kome žive. Imaju prepoznatljiv rukopis, temu, sistem rada. Dve dame slikarke, ogrnute spletom linija brane cestitost bele povtšine, a slikar vitez, brani njihovu iskrenost i cestitost. Ne plaše se velikog formata. Strah od belog prostora pobeduju hiljadama linija i poteza. Naseljavaju ga ljudskom figurom, florom i faunom, živim i mrtvim stvarima. U radovima Kristine Pirkovic (ušla je u uži izbor za laureata Fondacije akademika Vladimira Velickovica i galerije Haos) i Veljka Valjarevica vidan je strah od buducnosti (možda posledica njihovog odlaska na medicinski fakultet da crtaju mrtva tela?), dok Sanja Milenkovic svojim krupnim ocima vidi neki zracak svetlosti ( a možda je to posledica njenog druženja sa životinjama?). Svo troje znalacki kotiste liniju i sve one likovne elemente koji doprinose da crtež ima svoj samostalni život i zadovoljava vrednosne sudove o umetnickom delu. Njihov rad je vec prepoznat van školskog prostora i siguran sam da ce ovo troje mladih ljudi zauzeti brzo ozbiljno mesto na likovnoj sceni naše zemlje i biti rado videni gosti mnogih galerija. U Srbiji poželimo im srecno putovanje trnovitim stazama umetnosti”.
Mr Željko Ðurovic, vanredni profesor