Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Diploma 2011.

Izložba "Diploma 2011.", Odseka za likovne umetnosti Fakulteta umetnosti u Nišu biće otvorena u Paviljonu u Tvrđavi, u utorak, 28. juna, 2011. godine u 20 časova. Izložba traje do 6. jula.


 


Diploma 2011., tradicionalna izložba slika mladih umetnika koji su petogodišnje studije slikarstva završili na Fakultetu umetnosti u Nišu, obuhvata radove jedanaest autora. U klasi mr Đura Radonjića, red.profesora stasali su Jelena Savić , Nataša Stojmenović  i Nikola Stojanović ; Jelena Tamburić , Andrijana Knežević  i Maja Tlačinac su umetnička iskustva sticali pod mentorstvom mr Katarine Đorđević, vanr.profesora; Jelena Ćirić , Ana Pantić i Ana Mladenović  izgradile su stavove o umetnosti u klasi mr Bratislava Bašića, vanr.profesora; mr Zoran Kostić, vanr.profesor je svojim mentorstvom uticao na razvoj Marije Aleksić  i Sonje Jovanović .




Jelena Savić istražuje prostor slike na tradicionalan način, interpretirajući sekvence i fragmente klovnovskog života - burleskne pojave zaodenute grimasama osmeha koji prikrivaju ljudsku dramu. Slikarska materija je bogata, slojevita, pastuozna, a autor vešto upotrebljava kolorističke odnose da naglasi artificijelno, usmereno svetlo scene. Pejzaži, nebo i vazdušni prostor na slikama Nataše Stojmenović prerastaju u gotovo apstraktne vizije fluidnih strujanja, komešanja i autonomnog pokreta na fonu slike. Dinamika je postignuta kontrastiranjem slikarskih i crtaćih sredstava u građi kompozicije - svetla , hladna paleta postaje platforma na kojoj se javljaju suvi, tamni, linearni tragovi. Nikola Stojanović atmosferu pustih, melanholičnih urbanih pejzaža gradi svetlo-tamnim odnosima, molskim, dubokim ključem, izraženom fakturom na površinama diskretnih obojenja. Difuzna svetlost koja se javlja iz drugog plana i geometrijsko uprošćavanje osnovnih masa na slici daju izvestan karakter monumentalnosti njegovim slikama. Transponovani pejzaži zasnovani na konkretnim ili odsnjanim svetovima udaljenih, imaginarnih planeta povod su umetničkog traganja Jelene Tamburić. Redukovanom paletom i tamnim oblicima koji nagoveštavaju pokret, levitaciju u polju kojim dominira transparentna, svetla materija, autor otvara fantazmagorični prostor snoviđenja. Andrijana Knežević svoj intimistički stav zasniva na interpretaciji gradskih veduta, uprošćenih, svedenih na dvodimenzionalno spajanje slojeva različitih prostornih planova. Jedinstvo geometrizovanih oblika postignuto je prožimanjem slikanih površina i delikatnim i rafiniranim kolorističkim odnosima. Polufigure i portreti Maje Tlačinac, zamrznuti u određenim psihološkim stanjima, figure izolovane u imaginarnom prostoru, minimalizovanom, lišenom deskriptivnosti, povod su istraživanja mogućnosti stvaranja hibridnih celina: kombinacija delova kompozicije koji po definiciji pripadaju domenu slike i delova crteža kojim se modeluju lica i šake. Jelena Ćirić gradi pastuozno-ekspresivnom modulacijom gesta figure, a slike uprokos malom formatu deluju snažno, koloritno i nedeskriptivno. Centralna organizacija kompozicije je dinamizovana različitim slikarskim sadržajem i dominantnim crtežom koji je nastao kroz proces slikanja. Slike Ane Pantić uprkos geometrizovanoj, strogoj podeli površina i striktnom poretku oblika na horizontali kompozicije, odišu lirskom atmosferom. Konotacija izvesnih gradskih fragmenata može se naslutiti u valerskoj organizaciji i taktilnom negovanju rafiniranih bojenih odnosa sivo-plavičaste game. Ana Mladenović kroz kontrastne odnose svetlih i tamnih delova kompozicije, intenzivno koloritnih i ahromatskih polja stvara harmoniju oblika koji su povezani ne samo tenzijom koja se među njima stvara, već i uvođenjem grafizma suvim crtaćim i slikarskim materijalima. Kombinacijom tekstura od tananih do pastuoznih i njihovom objedinjenošću, postiže dinamiku na slikama. U radovima Marije Aleksić može se naslutiti interesovanje autora za istraživanje rudimentarnih oblika, kružnih formi koje asociraju na praoblike materice, utrobe, sigurnosti, klicu razvitka budućeg života. Slikana materija je građena na iskustvima enformela,a crtež koji jasno definiše granice oblika ponire ili se pojavljuje na površini intenzivnih, toplih obojenja. Sonja Jovanović strukturu svojih radova organizuje povezivanjen manjih trougaonih entiteta u veći, koji svojim oblikom nije podudaran sa prvonastalim delovima; njegov oblik narasta u različitim smerovima dobijajući konačno određenje koje se može poistovetiti sa simbolom ili znakom. Konstrukcija asocijativne figuracije se može iščitati kao niz sastavljen od isečaka, vizija i kaleidoskopskih slika oka koje je uvek prisutno.




Rezultati predstavljeni izložbom Diploma 2011. nastali su na Fakultetu umetnosti u Nišu tokom poslednje godine studija. Sa zadovoljstvom ćemo pratiti ove mlade umetnike, njihov dalji, samostalni razvoj i pojavljivanja na profesionalnoj umetničkoj sceni.



Katarina Đorđević jun 2011.


 



Datum objavljivanja: 27.06.2011.