Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Crteži Nađe Stamenović

U ponedeljak, 26. oktobra u 19 časova u Savremenoj galeriji Zrenjanin otvara se
izložba crteža Nađe Stamenović, akademske umetnice iz Beograda.

 


Nađa Stamenović rođena je 1983. godine u Beogradu. Završila je Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, grafički odsek, u klasi profesora Vladimira Veljaševića. Izlagala je na više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu i imala je dve samostalne izložbe u Beogradu. Više puta je nagrađivana. 


Na crtežima Nađe Stamenović ističe se nekoliko uporišnih motiva koji grade jednu sasvim ličnu, intimnu umetničku ikonografiju. To su prostor odnosno enterijer kojeg umetnica doživljava kao introspektivno jezgro; vreme koje neumitno prolazi i žena koju umetnica predstavlja kao univerzalni simbol višestrukih značenja. Na ovim crtežima sve polazi od žene, rasplinjava se po prostoru i simboličnim predmetima koji se nalaze u njemu i daje suštinsko značenje ovim radovima. Čitav ovaj imaginativni, čak onirički svet Nađe Stamenović odiše prefinjenošću, tišinom, toplinom, skromnošću, čak i setom, jednostavno ženstvenošću. Svaki crtež je priča za sebe, fragment, a svi zajedno čine jednu priču, intimnu priču umetnice, jednu "malu realnost" koja može biti i jeste opšta priča običnog, "malog" čoveka.


 


 Nađa Stamenović – Izložba crteža


Veliki broj umetnika i autora tekstova o umetnosti posmatraju crtež kao likovnu tehniku koja poseduje mogućnost da na direktan, autentičan način transponuje umetnikove ideje i osećanja u dati medij i koja eksplicitno otkriva veštinu, darovitost i iskrenost svog tvorca. Verovatno se iz tog razloga ovoj tehnici često obraćaju umetnici koji žele da izbegnu zamke, sa jedne strane, složenih globalnih sociopolitičkih i kulturnih konflikata, a sa druge, lokalnih ideoloških antagonizama, u želji da iskažu sopstvene umetničke poetike i stavove.

Crteži Nađe Stamenović, koji po rečima autora mogu da se čitaju kao priče za sebe, naglašavaju nekoliko uporišnih motiva/elemenata/simbola koji grade jednu sasvim ličnu, intimnu umetničku ikonografiju. Jedan od njih je prostor odnosno enterijer kojeg umetnica doživljava kao introspektivno jezgro, kao svoj zaklon i pribežište. U ovom intimnom prostoru obitavaju različiti predmeti koje umetnica tu postavlja sa određenim razlogom, kao neizostavne detalje za suštinu priče i daje im određena dvostruka ili čak višestruka značenja, npr kašike (i glad i hraniteljstvo), krevet (mesto na kome protiče ceo život, mesto rađanja i mesto smrti, čuvar snova). Bitan „element“ na ovim crtežima jeste žena, njeno prisustvo koje se oseća čak i kada je fizički nema, koja svojom aurom, svojim bićem i simboličnim značenjem koje joj je dato boji i oživljava predmetni svet i prostor predstavljen na radovima. Za umetnicu ona je i lovac i žrtva i hranitelj i crno i belo, na ovim crtežima sve polazi od žene, rasplinjava se po prostoru i predmetima i daje suštinsko značenje ovim radovima. Mašina za šivenje, tradicionalno je vezana za ženu, posteljina, izvezena i dekorativna, delo je ženskih ruku, haljine, ženske cipele, ogledalo, čitav enterijer odiše ženom jer ga je stvorila/osmislila/izmislila žena. Još jedna uporišna tačka prisutna na ovim crtežima jeste vreme koje se pojavljuje, provejava u radovima, najočiglednije u vidu budilnika, ali se njegovo neizbežno prisustvo oseća u čitavom enterijeru, pa i na samoj figuri žene, koji su predstavljeni kao pripadnici neke prošle epohe. Čitav ovaj imaginativni, čak onirički svet odiše prefinjenošću, tišinom, toplinom, skromnošću, čak i setom, jednostavno ženstvenošću.

Svaki crtež je priča za sebe, fragment, a svi zajedno čine jednu priču, intimnu priču umetnice, jednu „malu realnost“ koja može biti i jeste opšta priča običnog, „malog“ čoveka. Poseban kvalitet ovi crteži dobijaju i samom tehnikom rada. Crteži su izvedeni u kombinovanoj tehnici u kojoj kolaž igra važnu ulogu, jer je kao osnova za radove poslužio stari časopis na kojem su izvršene intervencije crtačkim sredstvima, a prišivanjem je spojen za podlogu. U postupku izvođenja radova najjasnije se uočava vreme koje protiče, prolaznost, a intervencije izvedene vezom, konac kao linija na papiru, opet ukazuju na ženu i žensku ruku koja je radila ove crteže.

Ovi senzibilni, intimistički radovi na prefinjen, tih, nepretenciozan način svedoče da umetnost i kada nije bučna i ne uzvikuje parole može da prenese poruku umetnika, njegovu ideju o životu i umetnosti svojom iskrenošću, otvorenošću, neposrednošću i tolerancijom. Ovim kvalitetima radovi Nađe Stamenović uspostavljaju jedan fin, suptilan odnos sa publikom, mogućnost za razmenu misli u tišini i povratak na suštinu umetnosti - da su umetnik i njegovo delo na prvom mestu.


    

Sunčica Lambić - Fenjčev


 


Datum objavljivanja: 19.10.2009.