Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Četvrta dimenzija Ikone

Samostalna izložba Jovana Atanaskovića, pod nazivom, "Četvrta dimenzija ikone", otvara se u utorak, 3. aprila u 19. sati u Galeriji Feniks, Tadeuša Košćučkog 28, Beograd. Izložba traje do 14. aprila, 2012. godine.


 


Jovan Atanasković je rodjen 10.05.1974. godine u Kraljevu. Prva iskustva iz slikanja ikona stiče 1993. godine u ikonopisačkoj radionici manastira Žiče. Nakon toga kao deo slikarske ekipe počinje sa terenskim radom po hramovima Srpske Pravoslavne Crkve gde se upoznaje sa zidnim tehnikama ( al fresco i al seco). Od 1995. do tada stečeno znanje usavršava na Akademiji za konservaciju i restauraciju pri SPC. Godine 1998. postaje redovni član ULUPUDS-a ( slikarsko-grafička sekcija) a 2000-te godine stiče status samostalnog umetnika. Do sada je samostalno u potpunosti ili delimično oslikao 11 hramova i uradio veliki broj ikona na dasci, platnu ili zidu. Oženjen je i živi i radi u Beogradu .



Samostalne izložbe:



1997. “ Pravoslavna Simfonija” – Konak kneginje Ljubice, Beograd



1998. „ Ruke,prag i zvezde“ – Gospodar Vasin konak, Kraljevo



2001. “ Sveti Ratnici” – Galerija Doma Vojske, Beograd



2002. “ Freske hrama u Loparama” – Galerija Singidunum, Beograd ( prateća izložba Majskog salona)



Pored samostalnih, izlagao je na velikom broju grupnih žiriranih izložbi u zemlji i inostranstvu.



Nagrade: 1998. Ravnopravna nagrada na 30. Majskom salonu u Beogradu.



„Od  Ikone koja je u hrišćanskoj crkvi neophodna u funkciji molitve i bogosluženja, preko  didaktičnih predstava sa zidova hramova koje je godinama oslikavao, Jovan Atanasković  dolazi i do potrebe za novim izrazom - kompozicijama u slojevima, čime ta četvrta dimenzija predstave –dubina -  simbolično podseća da tako duboko u svima nama sadržina ovih tema večno postoji i arhetipno nam je sasvim jasna istina o opštem dobru i neosporno-pogubnom zlu, od početka čovečanstva, pa do danas. Znamo da su svaki zločin, nasilje, ubistvo ravni bratoubistvu Kaina, osećamo izdajstvo Judinog poljupca kao šamar na obrazu, čujemo vapaj potopljenih, poznata nam je otuđenost od božanskog porekla žitelja vavilonske kule, kao i večna potreba da kamen, na kom je Jakov usnio san o sveprisustvu Boga, iznova postaje temelj Crkve, saborne svesti sa Bogom, Anđelima, svim ljudima...



Novi, analitičko-kolažni pristup u okvirima elegancije vizantijske tradicije,  dinamika planova i potreba da se pojednostavi, a time i naglasi poruka, dovela je Jovana Atanaskovića do vida kubističko-poluapstraktnog geometrijskog posmatranja i izražavanja strukture ikone. Traganje za terminologijom koja bi mu približila prostorne odnose narativnosti ikonografske tematike, kao i pokušaj pronalaska načina da „pokrene“ oslikanu predstavu otvara mu put u polja čistih formi, što po teologiji ikone i jeste nevidljiva tajna, zakoračenje ikonopisca kroz površinu u dubinu nematerijalnu.“



Nataša Atanasković (deo teksta iz kataloga izložbe)



Portfolio Galerija Feniks


 



Datum objavljivanja: 01.04.2012.