Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Branko Miljuš

Izložba radova jednog od najistaknutijih srpskih slikara i grafičara Branka Miljuša u Galeriji Radio-televizije Srbije obuhvata oko 20 dela, a zajedno sa postavkama u Arte Galeriji i Galeriji Progres u Beogradu predstavlja širu prezentaciju sveobuhvatnog stvaralaštva Branka Miljuša.

Svečano otvaranje: četvrtak 15. maj 2014. u 19 časova



Na otvaranju govore:

 akademik i likovni kritičar Đorđe Kadijević

istoričar umetnosti Ljiljana Slijepčević

 

Radovi Branka Miljuša u okviru ove izložbe od 16.  maja mogu da se vide na još dve lokacije u Arte Galeriji (Svetogorska 29) i u Galeriji Progres (Knez Mihailova 27)


Branko Miljuš je svoje sadržaje gradio na temeljno izučenim iskustvima moderne umetnosti. Sva ta iskustva propuštao je kroz filter svoje subjektivnosti, ne mareći za dosledno sprovođenje kompletne programske šeme nekog likovnog pokreta ako to, na određen način, sputava njegovu ličnu imaginaciju. Na primer, on je svedok naše tehnicističke civilizacije, njene kolektivne baštine i masovne kulture – reklama, neona, sinemaskopa – od kojih se pravi fetiš i signal, ali u njegovim delima nećemo naći pop-sign, već signal jedne kompleksnije tradicionalističke psihologije, piše pored ostalog istoričar umetnosti Ljiljana Slijepčević u katalogu za izložbu.


Poetski i vizuelni efekti njegovih dela ne bi bili takvi kakvi jesu da iza njih ne postoji čitav lanac različitih iskustava geometrijske apstrakcije još od početka prošlog veka do ovog doba: od Bauhaus-a do hard edge-a, od njujorške škole do minimal-arta. Bez nekog redosleda ili podataka o eventualnim direktnijim inspirativnim izvorima, asociramo na različito izražen konceptualizam Sol Le Vita, Franka Stele, Morisa Luisa, Keneta Nolanda i drugih. Sve do koloriste Larija Punsa i njegovih finih diskova i ovala na ravnim plohama koji sugerišu pokret i nered uprkos serijski regulisanoj shemi: „Pokret kao psihofizička reakcija rasterskih i linearnih sistema“. Plastičke elemente poreklom iz raznih vidova apstraktnih umetnosti koristio je kao module za svoja rešenja. Uz svo njegovo uvažavanje mnogih modela apstrakcije i produbljeno shvatanje mentalnih i duhovnih suština i refleksija dela rodonačelnika apstraktnih pojava Moderne – Maljeviča, Mondrijana, Brankušija i drugih – Miljušev mentalitet i duhovnost su „drugog porekla“. Stoga, ovde pomenuti ili nepomenuti apstraktni modeli su pre svega gradivni elementi njegovog plastičkog „aranžiranja“ likovnih ekloga.


Istaknuti srpski slikar i grafičar Branko Miljuš  rođen je u selu Dragotinja kod Prijedora u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na slikarskom odseku na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 1958. godine, u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.


Magistarske studije grafike završio je 1961. godine kod profesora Boška Karanovića, a zatim specijalizovao grafiku u ateljeu Džonija Fridlandera u Parizu. Pored slikarstva i grafike, Miljuš se bavio mozaikom, vitražom, ilustracijom i grafičkim dizajnom, kao i pedagoškim radom.


Bio je redovni profesor na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, Akademiji lepih umetnosti u Beogradu, Akademiji umetnosti u Banjaluci i gostujući profesor na nekoliko fakulteta u Srbiji. Od 1959. godine imao je 40 samostalnih izložbi i više stotina kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.


Branko Miljuš dobitnik je 22 prestižne nagrade, među kojima nagrade na prvom Oktobarskom salonu, "Politikine" nagrade, nagrade na međunarodnoj izlozbi "Bianco e nero" u Luganu...


Osvojio je i Veliki pečat Galerije "Grafički kolektiv", prvu nagradu za slikarstvo na izložbi "Eks tempore" u Piranu i nagradu "Piter Ludvig" u Becu. Miljuš je dobitnik i nagrade za zivotno delo Zlatni beočug i Sedmojulske nagrade ondašnje SFRJ. 


Izložba je u Galeriji RTS-a otvorena do 15. juna 2014.


 


Datum objavljivanja: 14.05.2014.