Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

Biljana Maksimović: Slika / objekat

U četvrtak, 15. marta u 19 sati u Srećnoj galeriji SKC Beograd, otvara se samostalna izložba autorke, Biljane Maksimović, pod nazivom, "Slika / objekat". Izložba traje do 26. marta, 2012. godine.

 


Bojana Maksimović završila je osnovne studije i magistrirala na odseku za slikarstvo u klasi prof. Vojislava Todorića na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. 1995. godine magistrirala je na odseku za slikarstvo kod istog profesora na FLU u Beogradu. Članica je ULUS-a od 1991. godine. Izlagala je, pored brojnih izložbi u Srbiji, i na nekoliko izložbi u Francuskoj, Švajcarskoj, Španiji, Mađarskoj, Rumuniji, kao i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, BIH. Dobitnica je tri prve nagrade iz oblasti slikarstva.



"Koliko god se umetnost Bojane Maksimović vremenom menjala po predlošku i modifikovala prema izboru materijala, njene radove moramo razmatrati isključivo sa pozicija slike.

Ne samo da njen rad još  nije objekat, na šta nas u prvom redu pojedini delovi metalnih alplikacija upućuju, već on to zarad obogaćivanja slikarske predstave i naglašavanja poetske i narativne osnove, i ne pretenduje da postane. Čak će se, u njenim najnovijim radovima tek započetog ciklusa, ova dva etička načela u pretpostavljanju viđenog sukobiti do granice nepostojanja argumenata da je delo nastalo bilo kojim slikarskim postupkom, u šta se i možemo uveriti. Upravo je to i pozicija sa koje se posmatra ovaj umetnički pristup. Doživljaj koji ostvarujemo sa kompozicijom ima potpunu slikarsku prirodu nastajanja, prizornosti i iščitavanja. Sve suprotno od toga posmatranja vodi nas kao pogrešan put u reljef, primenjenu ornamentiku i skulpturu, što nije ni bilo polazište umetnika.

Kod prvog susretanja sa svakim radom pojedinačno, posmatrač, kao neophodnost, mora uzeti izvesnu dozu poverenja u to da se nalazi pred slikom, da bi do kraja sagledavanja celine prizora prepoznao narativnost koju objekat nužno i ne podrazumeva.

Osim neočekivanosti koja zatiče novi materijal na pojedinoj poziciji slike, našoj se pažnji nužno ne preporučuje afirmacija motiva obrađenog u metalu ili uvedenog kao već gotov, namenski urađen predmet, na račun ostatka kompozicije.

Metalna aplikacija, bilo da je obrađena i pripremljena u svrhu postizanja stilizacije pretpostavljenog motiva, bilo da je na asocijativan način stvoren taj isti motiv od već vizuelno srodnih, poludovršenih predmeta drugačije namene, je samo deo emocije koju on zaista i naglašava, a koju umetnica od starta potencira, koja je njena prava fabula, poruka, misao i osećaj i koju nikako ne smemo zanemariti.

Bojanin enformelistički pristup slikarstvu, još od njenih umetničkih početaka, samo je izraz njenog čvrstog stava prema potrebnoj ozbiljnosti vezanoj za svaki gest i u slikarstvu i u načelima života. U tom smislu i pojačavanje strukture umetničkog dela razumevamo kao doslednost principima životnog rasuđivanja o stvarima koje su tako često sudbinski neuhvatljive ili, pak, nepovratno izgubljene. Snaga ovih slika je u melodrami boje i materije koje se na mnogim slikama vezuju u predstavu čitljivih, stilizovanih, ali i i te kako figuralnih pojavnosti. Pa, iako simboliku pojedinih radova razumevamo tek po nazivima dela, koji su u umetnosti Bojane Maksimović suštinske određenosti okvira kretanja i kreiranja, opet se susrećemo sa detaljima koji nas eksplicitno uvode iza kulisa, u pravu dramu. Dramu čežnje, lepotu prošlog slučajnog susreta, nadu iz pročitane priče o dobru i zlu, suze i rajske boje kao beg od života. Slikarstvo dopadljivih bojnih komplemenata, narativnih predložaka i jake simbolike!"


Miki Pješčić


 


Datum objavljivanja: 13.03.2012.