Pretraga

Ana Đukanović - Miljkovac je rođena 1967. godine u Nikšiću. Diplomirala je 1992. godine, a magistrirala 2003. godine na Fakultetu Likovnih Umetnosti na Cetinju. Radi kao predavač na Filozofskom Fakultetu u Nikšiću. Koautorka je četiri udžbenika i isto toliko priručnika za nastavnike za predmet Likovna kultura. Imala je 11 samostalnih, mnoštvo grupnih izložbi i učešća na raznim bijenalima. Dobitnica je više nagrada u Crnoj Gori i inostranstvu.

Izložba pod nazivom ,"Luđilo" je doktorska izložba, sastavljena od niza radova urađenih u periodu od 2001-2012. godine. Na ovoj izložbi će biti izloženi i radovi iz perioda 2009- 2011. godine kada je umetnica koristila pseudonim Smilja Bosiljčić.

Jeftini industrijski materijali (sintetička vuna za ambalažiranje predmeta od koje je sačinjen lebdeći oblačak ili plastične folije sa tabelama, dakle, utisnutom mrežom linija među kojima su ispresovani četvorolisti djeteline, jesu, u stvari, štamparski negativi), nisu odabrani s predumišljajem, sa legitimnom idejom i čestom umjetničkom praksom recikliranja jeftinog, refunkcionalizacije iskorišćenog ili bezvrijednog, umjetnikovog aktualizovanja odbačenog niti je u pitanju tendenciozna poetizacija banalnog, njegovo postajanje "plemenitom tvari" od koje je umjetnost sada satkana. Njihovo uvođenje u zonu umjetničkog nije ekskluzivno pitanje umjetnikovog izbora kao kakve postupno smišljane i razvijane strategije, već je bjesnulo iz trenutnog osjećaja nađenosti odgovarajućeg, odgovaranja namjeri, pogođenosti i dobrog spoja sa onim sto je već nađeno, sakupljeno, poput četvorolista djeteline kao malog čuda, kao srećnog nalaza koji se, eto, sam srećno pronašao u običnom predmetu neprivilegovanom plemenitošću svoga porijekla, neprivilegovanom postojanjem kakvih tajnovitih puteva sopstvene napravljenosti. U pitanju nije buntovnički čin, radikalna demistifikacija umjetničkog predmeta, već aktiviranje ili polaganje iskre iz-vanrednosti u običnom ili efemernom (Svetlana Racanović)

"Ključne riječi u radu Ane Miljkovac su: drvo, djetelina sa četiri lista, kamen, pejzaž, zemlja, oblak, nebo, algebra, intuitivna logika, bespredmetnost. Jednostavnim, tačnim, lakim, srećno odabranim vizuelnim sklopovima, umjetnica fiksira trenutke nadahnutosti prirodom. Nastale male tvorevine nijesu puke projekcije pejzaža, već delikatna djela koja senzaciju i misao o prirodi transformišu u novu formu realnosti koja je izvan pojavnog i vidljivog, čulnog i pojmovnog, izvan vremensko-prostorne kauzalnosti. Učinkovitim mentalnim operacijama, u hrabrom i slobodnom neoklevanju da se suoči sa nevidljivim, sa onim iza, umjetnica u jednom dahu stvara dragocjena, nenapadna djela. Iako na prvi pogled izgledaju krajnje svedena, gotovo do nepredmetnosti dovedena, pokazuju da upravo ekonomija formalnog u korist stvarskog sadržaja „olakšava“ poimanje cjelovitosti Univerzuma i stopljenosti u Jedno. Birajući autonomni, tihi jezik nasuprot kakofoniji stvarnog svijeta, kontemplaciju o dubljim pitanjima života nasuprot izobilju i blještavilu materijalne prolaznosti, Ana čini da kroz njene radove „osjetimo duh povjetarca na osnovu pokreta jedne vlati trave". (Ljiljana Karadžić)



Izložba će biti otvorena do 17.07.2012. godine.