Izložba "Sav univerzum je u tebi" umetnice, Aleksandre Petković zakazana je za 6. jun 2015. u Inex galeriji u 20. časova. Izložba traje do 13. juna.
Izložba je podeljena u tri čina i zbog svoje specifičnosti i specifičnosti postavke (velika instalacija pod blacklight-om, propraćena video projekcijom i zvukom), biće otvorena za posetioce:
06/6 (1.čin - sumrak) - otvaranje izložbe
10/6 (2. čin - podne)
13/6 (3. čin - zora) - zatvaranje izložbe
Aleksandra Petković (1987) Osnovne i Master studije završila na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na vajarskom odseku u klasi profesora Veljka Lalića. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj rad. Aktivno se bavi umetnošću i stvara u prostorijama Inex Film-a.
"Sav univerzum je u tebi"
Pojam proticanja, kao veliki Memento Mori gradi snažan utisak naše prolaznosti i činjenicu da ono što je jednom viđeno jeste jedinstveno i po sebi efemerno i neponovljivo. Ljudi kao i događaji, poput vode koja protiče su efemerni i neponovljivi. Ono što je prošlo ne možemo da vratimo već možemo samo da evociramo putem simbola i konstrukta koji na kompleksan način sabiraju utiske koje smo stekli raznim iskustvima koja su se taložila i raznim uticajima filtrirala do trenutka kada smo ih zapisali i preveli u svet simbola. Semiotika u našim životima ima cilj da dekodira i inkodira naše utiske u prepoznatljivi sistem referenci putem kojih oni ostaju zabeleženi. Ti utisci čine memoriju svega onoga što je proteklo kroz nas kao i svih ljudi koji su protekli kroz naš život i zadržali se kao niz referenci.
Naslov "Sav univerzum je u tebi" upravo podseća i ukazuje na višeslojnost i multidimenzionalnost svih nas, govori o unutrašnjoj arhitekturi, duhovnosti prostora koji je bezgraničan i ostvaren nebeskom geometrijom u kojoj se ogleda ta nevidljiva građevina kojoj pripadamo. Inscenacija vode, mraka i očiju koja nas posmatraju iz mračnog bezdana podsećaju na njihove duše koje svakodnevno, svakim našim treptajem komuniciraju sa nama i u onim mikrotrenucima mraka nam prenose poruke iz "nevidljive građevine" koja svojom preciznom konstrukcijom predstavlja dokaz da je sve jako dobro premereno i da postoji matematički precizan red unutar onoga što doživljavamo sa osećanjima tuge i užasa, uplašeni od nedostatka prepoznatljivog smisla.
Tri čina, tri faze ovog rada dele vreme po svojoj skali slično kao što su dan i život podeljeni, na zoru, podne i veče. Ova podela ukazuje da je naša duhovnost, o kojoj umetnica govori u svom radu, isto podeljena kao i materijalni svet na tri dela i sa tim brojem kompletira semiotsku strukturu, pošaljioca, poruke i primaoca skrivenog značenja.
Dušan Zlokolica