Umetnik

J. M.

Prati umetnika

Pretraga

ACTOPOLIS Beograd: nedeljiva neotuđiva: rad je svojina?

Četvrtak, 21. juli 2016, od 12 do 15h, Plato ispred MZ Stevan Sinđelić i Vojvode Putnika, Ustanička 194. Učitelj neznalica i njegovi komiteti u okviru projekta ACTOPOLIS BEOGRAD: nedeljiva neotuđiva: rad je svojina? okrugli sto u javnom prostoru.


 


Druga od dve diskusije u javnom prostoru najavljene pod nazivom „nedeljiva neotuđiva” baviće se pitanjem uvođenja rada u svojinske odnose. Kad čovek radi za sebe ili za sebi bližu zajednicu (danas obično porodičnu) taj rad je nedeljiv i neizbrojiv. Dobar primer ovoga je izgradnja porodične kuće ili vikendice gde ljudi ulažu mnogo više truda nego što bi tržišna cena uloženog rada ikad mogla da pokrije. Razni sistemi samo-organizovanja pokušavaju da uključe ovaj osnovni pojam rada i da ga prošire na različite oblasti društvenih odnosa. Uvođenjem rada u ugovorne odnose on postaje faktor političko-ekonomskog sistema. Sistem u kome mi danas živimo, na lokalnom i globalnom nivou određuje samo jednu vrstu merila za takave sistemske odnose – a to je merilo dobiti ili profita, samo jedan cilj – akumulaciju kapitala i vlast (političku moć) koji čine lice i naličje iste novčanice, i po tome postoji samo jedna vrsta odnosa među ljudima – a to je odnos konkurencije. Liberalna ideologija koja strogo odvaja politiku od društveno-ekonomskih uslova života i prepostavlja da je čovek otuđen od ljudskih odnosa i okruženja tj. slobodan individualac ili građanin koji ulazi u ekonomske ugovorne odnose ravnopravno i konkurentne odnose moći, u obliku parlamentarne partijske demokratije što je dovelo je do uništenja pojma društva koje se danas pojavljuje samo u formi ‘socijalnog’ – socijalni slučajevi, socijalna pitanja, socijalna preduzeća. U bilo kojoj vrsti proizvodnje od hrane do bankarsko-finansijske ponude najveći „trošak” proizvodnje čini čovek i njegov rad. Da bi smanjili troškove vlasnici kapitala moraju obezvrediti rad. To što nije bilo moguće postići čistom ekonomskom logikom postignuto je političkom hegemonom ideologijom na način da su radnici sada u svojstvu „slobodnih ravnopravnih građana” sami postali krivi za to što nisu uspeli da dobro pregovaraju svoje ugovorne uslove i što su postali socijalni slučajevi. Zadrugarstvo i druge forme samo-organizovanja na ekonomskom polju pokušavaju da povrate poštovanje čoveka i rada u tome što vraćaju te pojmove i prakse na njihov nedeljiv i neotuđiv oblik, i to ukidajući svojinske odnose između čoveka i njegovog rada. Da li bi takvi oblici organizacije mogli da daju realna rešenja za samo-organizaciju i samo-zapošljavanje u zemljama gde su nezaposlenost i nedostatk kapitala u rukama običnih ljudi glavni problem? Uviđajući da je javna svojina postala mesto kurupcije i izvor finansiranja partija, pitamo se da li bi zadružna vlasništva i upravljenje radnika i potrošača moglo da ponudi novi oblik delovanja? Učitelj neznalica i njegovi komiteti.


Ovaj program je poslednji u dugum nizu koji se realizuje kao deo beogradskog izdanja transnacionalnog projekta ACTOPOLIS, u produkciji Goethe-Institut Belgrad. ​www.actopolis.net


Više informacija o projektu, dostupno je na linkovima u nastavku. Program ACTOPOLIS BELGRADE: https://issuu.com/bobaart/docs/160510_actopolis_beograd_program opis ​pojedinačnih ​programa: https://issuu.com/bobaart/docs/actopolis_beograd-programske_kartic ACTOPOLIS Facebook stranica: https://www.facebook.com/actopolis Goethe-Institut Beograd Facebook stranica: https://www.facebook.com/GoetheInstitutBelgrad/


 



Datum objavljivanja: 19.07.2016.