Umetnik

Ivona Pleskonja (1974)

Prati umetnika

Pretraga

Kralj iz prašine

Doslednost figuraciji i portretu likovna umetnica Ivona Pleskonja (1974) pokazala je i na nedavnoj izložbi u beogradskoj Nacionalnoj galeriji naslovljenoj „Izvor“. Na monumentalnim portretima i autoportretu ostvarenim tehnikama akrilika i ugljena na platnu i papiru, Ivona Pleskonja govori o malim-velikim ljudima, o veličini humanog bića, o emancipaciji, prevazilaženju straha...

Reprezentativni kadrirani likovi na platnima svedenog kolorita i na ovoj izložbi pokazuju da je stvaralaštvo Ivone Pleskonje i dalje u znaku urbanog ikoničnog slikarstva. Baš kao i prethodna izložba „Heroji“ održana u martu ove godine u galeriji „Beograd“ na Kosančićevom vencu.

Verna sam figuraciji iz prostog razloga što mi apstrakcija nije tako bliska. Oduvek sam imala potrebu da izrazim ljudski lik, i da posmatrač koji gleda moje radove primi neku poruku i na svoj način doživi ono što sam želela da kažem. Na ovoj izložbi moja likovna traganja fokusiraju se oko porekla čoveka, njegove prirode, suštine, puteva saznanja. Otuda naziv „Izvor“, mada na početku nisam imala jasnu viziju o tome da li bi izložba uopšte trebalo da ima nekakav naslov. U nastojanju da se uskladim sa samom sobom, u tom procesu osvešćivanja šta želim zapravo da uradim, došla sam do naziva. Prva varijanta naziva bila je „Faraoni“, kaže Ivona Pleskonja. Naime, mladoliki Rom sa beogradskog asfalta, jedan je od umetnicinih modela koji dominra na monumentalnm platnima kao što su „Earth-Born King“, „Cleaner“ i „New World King“, umetnicu je asocirao na faraona.

„Njegova životna opuštenost i smirenost koju emituje, njegov život čistača ulične prašine, bili su moja snažna inspiracija za ova platna. Namera mi je bila da kažem koliko svi ljudi mogu biti moćni i značajni, kako svi mi imamo oreol nad glavom i kako smo svi sveti i od Boga dati“, objašnjava umetnica.

Ivona Pleskonja je protagonista mlade i ambiciozne generacije slikara koja se potvrdila na značajnim izložbama kao što su Oktobarski salon ili Vršačko Bijenale mladih (1998). Još za vreme studija u svoju biografiju ubeležila je nekoliko nagrada iz fonda FLU-za najbolju studiju i najbolji crtež, kao i nagradu za fotografiju iz fonda BC procesor. Tražeći odgovore na pitanja identiteta, Ivona neguje i autoportret i taj segment svog rada poredi sa dvoseklim mačem.
„Potreba ka slikanju autoportreta čini mi se ponekad kao hermetični, začarani krug. Možda je reč o egocentričnoj fazi iz koje, rekla bih, polako izlazim. Dobro je kada inspiracija nalazi uporište u intimnom, ličnom, ali umetnost ne sme biti sasvim hermetična. Iz intime bi valjalo da se iznedri nešto univerzalno“, objašnjava Ivona Pleskonja.

Analitičari Ivoninog slikarstva skloni su da u njenim platnima traže asocijacije na savremene kompjuterske kolažne tehnike, iako ova umetnica, kako kaže, ne pokazuje nikakvu ličnu sklonost ka stripu ili kompjuterskoj umetnosti. Redukovani kolorit je odraz potrebe da pokaže kako svet izgleda danas i sada. „Ako bi bića sa drugih planeta želela da vide kako izgledaju Zemljani, ja bih im pokazala moje slike“, kaže umetnica.

Ivona Pleskonja učila je u klasi Anđelke Bojović, slikarke i pedagoga čije su joj kritike, sugestije i pomoć i danas veoma dragoceni.

Marija Đorđević
Datum objavljivanja: