Umetnik

Ivan Pavić (1960)

Prati umetnika

Pretraga

Plavi plamen praznine

Čista i jasna misao, intelektualna i duhovna radoznalost, iscrpno humanističko obrazovanje, marljivost, karakter i lična skromnost, samo su deo vrlina umetnika Ivana Pavića. Slikar i vajar, restaurator i konzervator, pesnik haiku poezije, ovaj beogradski umetnik i na planu likovne umetnosti potvrđuje navedene kvalitete, afirmišući svoj poetsko-filozofski stav adekvatnim plastičnim jezikom.

Težnja ka lišavanju od "viška" i nepotrebne "punoće" slike, njeno pražnjenje, redukcija likovno-plastičkih elemenata, potpuno je u skladu sa pražnjenjem uma, meditacijom, kako bi se jednostavno i intuitivno sagledale istine i bitne vrednosti kako u životu, tako i u umetnosti. Zato Ivan Pavić insistira na jednostavnosti crteža, konture, oskudnom koloritu u kome preovlađuje plava boja beskonačnosti uz belu, crnu i sivu. Isecanjem komada platna, takođe se potencira i bukvalana "praznina", u fizičkom biću slike, nasuprot njenoj celovitosti. Hladnoća i meditativnost plave u kombinaciji sa belom i crnom, kod Ivana Pavića, uz jednostavan, sveden crtež, svedoče o minimalističkom pristupu u umetničkom izražavanju.

Kao umetnik koji svakako oseća, ali pre svega mnogo zna i promišljeno pristupa mediju, redukcijom sredstava plastičkog izražavanja, Ivan Pavić se uklapa u aktuelne tokove savremene vizuelne umetnosti.



Ivona Rajačić-Barandovski

u Beogradu, 2003. povodom izložbe slika "Plavi plamen praznine"


Datum objavljivanja: