Umetnik

Iva Supić Janković (1978)

Prati umetnika

Pretraga

SLOBODA IRONIČNOG UMJETNIKA ILI IRONIJA SLOBODNOG UMJETNIKA

Kao prvo željela bih se zahvaliti Galeriji Galženica* na ukazanom povjerenju pri stvaranju ove izložbe. Ove izložbe, koja je iznimno važna za mene jer predstavlja moje prvo pojavljivanje pred hrvatskom* javnošću kao umjetnice. Mnogi od vas me već poznaju, ali ne znaju moj rad. Dakle, hvala vam dragi kustosi što ste prvi prepoznali umjetničku krv koja teče mojim venama. Kao zahvalu sam vam pripremila po kap moje krvi koje će vam uručiti poštar u sljedećih nekoliko dana. Onako, čisto kao jedan mali znak pažnje. Ako iko na ovom svijetu zaslužuje moju krv, onda ste to vi.

Moram priznati da mi je bilo teško posljednjih nekoliko mjeseci u životu. Kao čovjeku i kao umjetniku. Slabo sam stvarala...osjećam se kao na rubu provalije. Ja sam na margini jer sam umjenik-ca.

Kakva jebena margina! Ne nalaze se umejtnici na društvenoj margini već Cigani. Umjetnici se iz arogancije i iz luksusa prave da su na margini jer takav stav pospješuje i nadograđuje njihovu navodnu egzotiku. Na margini su oni koji su se rodili na margini. Na marginu se ne dolazi samo tako jer ti se tamo ide. Umjetnici su toliko daleko od margine da se ona u odnosu na njih čini kao zemlja Nedodžija. Uzmimo mene kao primjer. Sada i ovdje, u ovoj galeriji koja je jedna od boljih u gradu. Kad ovdje izložiš, onda si car. To je dobro za životopis. Ja sada znam da će nakon što sam ovdje izlagala moj put umjetnice biti puno lakši. I to je sve samo ne margina. Ja sam u jebenom centru dešavanja.

Što god Ciganin radio uvijek će biti Ciganin. Što god umjetnik radio uvijek će biti umjetnik. Zbog toga mirna srca kažem da su svi umjetnici Cigani i da su svi Cigani umjetnici.

 Umjetnost koja je pitanje života i smrti ne može biti slobodna umjetnost. Umjetnik koji posveti svoj život umjetnosti, opterećuje svoju umjetnost svojim životom i svoj život svojom umjetnošću. Umjetnost je umjetnost i život je život. Što manje umjetnik misli u ne-umjetničkim terminima i što manje koristi lake, uobičajene tehnike, to je on više umjetnik. Više je manje (Ad Reinhardt, 12 pravila za novu akademiju 1953).Umjetnost nema tajni. Nema nikakvog misterija. Pitanje:”Što je pjesnik htio reći?” je nepotrebno i suvišno. Ono što pjesma kaže je ono šta je pjesnik htio reći. Sve ono što nije rekao ili nije znao ili nije htio reć.

Teško mi je misliti o umjetnosti bez da u isto vrijeme ne osjećam bijes, ljutnju i neku vrstu životinjsko sexualne napaljenosti na samu ideju da ona postoji. Zaista, slika na zidu? Ili video instalacija, polularno znana kao ambijetalna ili multimedijalna ili zvučna ili whatthefuckever! Što je to? Kritika na društvo? Moda politike i rata? Ekzotika nepoznatih naroda, onih čudnih, znate oni Ruminji i Bugari koji su od nedavno u europskoj uniji? Neka se zna: Europa je dobro načulila uši za nove talente i mi Balkanci smo ponovno  in. To je dobra vijest. Loša vijest je da postoji formula, ali ona je neprijatelj iskrenim tragačima. Dobra vijest je da postoji formula koja će izbaviti umjetnike iz živimnarubuegzistencije načina života. Naprotiv, ima para ko kenje samo treba ispuniti puno formulara. I to je to.

Poslovna umjetnost je ona koja dolazi nakon umjetnosti. Ja sam počeo kao komercijalni umjetnik i želim postati poslovni umjetnik. Nakon što sam radio tu stvar koja se zove umjetnost ili kako god se već zove, krenuo sam u poslovnu umjetnost. Želio sam biti poslovni umjetnik. Biti dobar u poslovanjima je najfascinantnija umjetnost. Tijekom hippie ere ljudi su govorili da je novac loš i da je raditi loše, ali pravljenje novca je umjetnost, i rad je umjetnost i dobar posao je najbolji umjetnički rad.(Filozofija Andy Warhola)

Današnja umjetnost izgleda isto kao konceptualna umjetnost 70tih godina samo bez koncepta (Martha Rostler, film Conceptual Pradise). Teško je biti umjetnik ovog doba jer su šanse za revoluciju male; sve je postalo prelako. Konceptualci su nam probili put i nama je ostalo jedno veliko ništa. Boriti se sa besmislenošću i nefunkcionalnošću umjetnosti danas nema nikakog smisla što ne znači da ta borba i dalje ne postoji i to je točno ono što nas intezivno povezuje sa dalekom prošlošću.  Nasljedstvo današnjih umjetnika je pokusaj odgovora na pitanje što se dovraga dešava? i ironija. Ironija slobodnog umjetnika. Ironija kao uzročno-posljedična veza surealizma, konceptualne umjetnosti i suvremene umjetnosti. Ona je zaista sveprisutna i dolazi direktno iz ovog svijeta, iz ovog društva u kojem jesmo. Svaka čast onima koji su uspjeli odvojiti život od umjetnosti. Za mene je to nemoguća misija. Ja to i ne želim. Umjetnost je život i  pojam umjetnosti i života su nerazdvojni. Koja je razlika između umjetnika koji pije čašu vode kao performanse i moje mame koja doma sjedi i pije čašu vode. Da li je moja mama umjetnica koja ne zna da je umjetnica? Umjetnik koji pije čašu vode u galeriji izlaže svoju umjetnost. Umjetnik koji sjedi doma i pije čašu vode jer je žedan…je l i to umjetnost?

Umjetnost ne može egzistirati van konteksta institucije i prijeko potrebne publike što će reći, da nema svijeta ne bi bilo ni umjetnosti. To znači da umjetnost nije neovisna i besmrtna, a ta pomisao mi se ne sviđa. Pojam mrtve umjetnosti smrdi na gljilost zaboravljenog leša. 

*ime galerije se mijenja ovisno o mjestu perfomansa

*nacionalnost javnosti se mijenja ovisno o zemlji u kojoj se performanse izvodi

Datum objavljivanja: