Umetnik

Gordan Nikolić (1951)

Prati umetnika

Pretraga

Maske Gordana Nikolića

Autor: Ivana Benović (1983)

U vremenu koje je «kodirano» na vizuelno poimanje sveta, upravo je umetnost sposobna da, baratajući prepoznatljivim kodovima, prenese sopstvene ideje i značenja na posmatrača, na one «druge» koji nisu deo kreativnog umetničkog sveta, ali koji su predodređeni da u njemu učestvuju makar putem puke percepcije i recepcije, svesne ili nesvesne, njenih značenja.

Gordan Nikolić se u svom stvaralaštvu već decenijama unazad služi samo jednim kodom, jednim znakom, koji može imati snažnu simboličku potku ukoliko mu je posmatrač pripiše, ili je nemati uopšte ukoliko se onaj ko njegove slike percipira i na njih reaguje odluči da njegovo slikarstvo shvati i doživi kao čisto likovni eksperiment. Nikolićeve maske, koje kao motiv gotovo bez izuzetka figuriraju na njegovim platnima, gube se i ponovo pojavljuju ispod nanosa boje, nekada kao definisani obrisi prepoznatljive figuralnosti, nekada samo kao likovna naznaka pojedinih detalja predmetnosti. Imajući ispred sebe uvek isti predložak, fotografiju praistorijske japanske Haniva-figure, on pristupa svojoj slici koja je sada već retko prazna površina papira koji čeka da postane slika, i postupcima koji su najpribližniji onima koji su primenjivali američki slikari apstraktnog ekspresionizma, preslikava i doslikava, a onda grebe i skida slojeve boje, naizmenično otkrivajući i skrivajući svoje polazište i čineći tako od svoje slike nikada dovršen kontinuirani likovni eksperiment. U svedenoj maski oskudne konfiguracije nalazi se tačno onoliko podataka koliko je umetniku neophodno da na njega nadogradi neisrpan potencijal za piktoralna istraživanja na polju forme, linije, boje, slikane površine, teksture. U tom prenošenju motiva i njegovom konstantnom ponavljanju, u posmatranju, preslikavanju i naknadnim intervencijama, vrši se izvesna transmisija različitih senzacija, koje ne moraju biti samo likovne. Ta transmisija sastoji se u podsvesnom poimanju značenja maske u antropološkom, etnološkom, magijskom, ritualnom, psihološkom smislu. Kao što je posmatraču dato da odluči da li će slike Gordana Nikolića doživeti kao simboličke poruke o značenju njihovog motiva, tako je i slikaru dato da izabere motiv koji dopušta učitavanje značenja, a da se potom tim motivom posluži kao podlogom za građenje svoje «slikarske orgije», kako je u jednom tekstu napisao Ljubomir Gligorijević.

Simbolizam maske kao motiva koji za umetnika ima veće značenje od mističkih i ritualnih konotacija tog predmeta jeste onaj koji se vezuje za ulogu koju je maska odigrala u preobražaju moderne umetnosti. Jednom kada je u svedenosti i geometrizaciji «primitivnih» maski evropocentrična umetnost otkrila snažan potencijal za preobražaj uloge umetnosti, ona je otkrila sopstvenu autonomiju, a dalji procesi odvijali su se u pravcu modernizma koji je podrazumevao lišavanje umetničkog stvaranja njegovih dotadašnjih veza sa predmetnim svetom. Ova modernistička paradigma u kojoj Gordan Nikolić realizuje jedan izabrani motiv ispitujući njegove granice, razrađujući i izvodeći do kraja njegov početni potencijal, ne izlazeći nikada iz okvira piktoralne problematike, pokazuje jedan anti-referencijalni, anti-nomadistički, anti-politički i u svemu tome anti-postmodernistički princip. Prefiks «anti» umesto «ne» pokazuje umetnikovu intencioznu opredeljenost (umesto nesvesne zatvorenosti) ka gotovo pozitivističkom, programskom bavljenju i sistemskoj razradi jednog umetničkog stava koji je jedini moguć u okviru istraživanja likovnih mogućnosti preferiranog umetničkog medija.

Ivana Benović
Datum objavljivanja: