Umetnik

Dragana Jokić (1966)

Prati umetnika

Pretraga

Tekst Radiše Marinkovića za likovni život

Autor: Radiša Milenković



Po ko zna koji put čovek se stavlja u dilemu: raj ill pakao, graditi ili rušiti (iluziju) odred vrednosti postojećem svetu, opredeliti se za estetiku lepog ili estetiku ružnog, težiti ka skladu i izrazu koji de imati pečat ličnog. Opredeliti se za iskustvo boje i ravnoteže ili biti u "trendu" pobuna koje su to jednom već bile unutar medija. U poplavi novog talasa raznih "hepeninga" i "instalacija", na ovoj izložbi slika Dragana Jokić se opredelila za ono prvo, makar i to bilo "prekoračenje" и citiranju već viđenog.

Izložene slike Dragane Jokić deluju koloristički sveže sa finim kontrastiranjem koje je uvek odmereno ne dozvoljavajući boji da stvara kolorističke ekstreme.

Ekspresija oblika je reducirana nekim ženskim svetom koji gradi suptilne odnose. Ta osećajnost i humanizam slike je skoro uvek podvučena temom.

Svojom smišljenom i preciznom kompozicljom, njenom monumentalnošću, Dragana Jokić podseća na manir baroknih majstora kao što je slika "Marige" na primer. Ipak, svojim zvučnim koloritom koji se često otima, ona je slikar "novog ekspresionističkog talasa". I dok u slici "Manage" vidimo tragove umetničkog nasleđa, dijalog sa prošlošću, u slikama kao što su "Berba", "Ženski razgovori", "Modna revija", Dragana Jokić pokazuje svu raskoš svog talenta. Postupkom kadriranja, motiv vibrira u toplo-hladnoj materiji koja oslobađa boju u onoj meri u kojoj ona sme i može da izgradi jedan poseban svet, koji neće da remeti prividnu smirenost kolorističke arhitekture.

Pronaći sebe, svojim slikama doći do likovne publike, otvoriti puteve svom načinu izražavanja, a da to ne bude plod slučaja, trenutne mode, Dragana Jokić je to postigla na način moderan i koherentan.


Radiša Marinković


Datum objavljivanja: