Umetnik

Čedomir Vasić (1948)

Prati umetnika

Pretraga

O umetnosti Čedomira Vasića

Autor: Gordana Dobrić





Koncept višemedijalnog izražavanja Čedomir Vasić je izgradio na korišćenju citata iz likovne prošlosti i stalnim istraživanjima u novim medijima i tehnologijama rada. Imajući u vidu činjenicu da je autor završio slikarstvo na beogradskoj Likovnoj akademiji i da se u likovni život na domaćoj sceni uključio početkom sedamdesetih minulog veka, kada se status štafelajne slike radikalno menjao, boravak na kalifornijskom univerzitetu koji je ostvario kao Fulbrajtov stipendista, presudno je uticao na njegov dalji rad i funkcionisanje u nekoliko referencijalnih sistema praksi savremene vizuelne umetnosti, od kojih je slikarstvo ostalo dominantna disciplina.


Iako generacijski pripada umetnicima koji su se formirali i afirmisali pre postmodernizma, cela koncepcija i praksa ovog svestranog umetnika, koja se temelji na interpretaciji i reinterpretaciji predložaka iz istorije umetnosti, ideji nomadizma u umetnosti, procesualnosti rada i interaktivnosti likovnog dela, ukazuju na suštinsku pripadnost duhu postmoderne. Bilo da se interpretacija poznatih tema i dela iz istorije umetnosti odnosi na interslikarsko iskustvo ili ima karakter intermedijalnog prevodenja tradicionalnih oblika u medij fotografije, videa, instalacije, ambijenta, printa, murala, navedeno potvrduje koncepcija rada sa likovnim predlošcima, procesualnost postupka, serijska reprezentacija motiva, žanrovska razuđenost tema koje se smenjuju po ciklusima, od jedne do druge stvaralačke faze.


Post scriptum, 1981-2007.


Izložba koja je pred nama je prilika da se uoči postojanje ili nepostojanje diferencijalnih razlika umetničkoj praksi koja je predstavljena u sintetičkim pejzažima na izložbi 1981. u Likovnoj galeriji i radovima na aktuelnoj postavci. Tokom devedesetih, koje je obeležila politička i ekonomska kriza, raspad zemlje i gradanski ratovi na lokalnim teritorijama, u tematski repertoar Čedomira Vasica ulazi ikonografija istorijskih kompozicija koje preuzima iz nacionalne istorije slikarstva kraja XIX i početka XX veka. Posebno mesto u novom ciklusu imaju slike velikih događaja i istorijskih mesta koja su u kolektivnom pamćenju uzdignuta do nacionalnog mita. Takve su slike: Paje Jovanovića (Seoba Srba pod Arsenijem I Čarnojevićem, 1896), Uroša Predića (Hercegovački begunci,1889. i Kosovka devojka,1919.) i Nadežde Petrović ( Kosovski božuri, 1913.) sa čijim se narativima iz novije srpske političke istorije, uspostavlja inspirativni dijalog za nove likovne transformacije. U traženju novog esteticizma u preobličavanju hipotetičke prošlosti umetnik interveniše na inventivan i medijski adekvatan nacin koji kompoziciju iz tradicionalnog diskursa prevodi u diskurs savremenih oblika kao što su: video rad, instalacija, ambijent (izložbe u galeriji Nadežda Petrović u Čačku i Narodnom muzeju u Kruševcu, 2004). U koncepciju aktuelne izložbe uključena su i dela nekoliko inostranih umetnika: Emanuela Lojcea (Džordž Vašington prelazi Delevar), Jana Matejka (Bitka kod Grunvalda i Dijega Velaskeza (Predaja Brede) čiji sadržaji na isti način korespondiraju sa mitološkim vrednostima nacionalnih kultura. Fenomen dekonstrukcije istorijskog predloška vrši se na dva komunikacijska nivoa: značenjskom i medijskom. Početne intervencije dešavaju se na ekranu kompjutera kada se iz ikonografije predstave brišu akteri istorijskog događaja i nova predstava svodi na pejzaž istorijskog mesta i njegovu «uzvišenu lepotu». U daljem postupku (re)interpretacije nove slike u tehnologiji štampe na lentikularu postiže se efektan vizuelni doživljaj novog umetničkog rada. Udružene projekcije pejzaža i istorijskog predloška stvaraju ptički mobilnu sliku predela koji se menja u zavisnosti od optike vidnog polja. Lentikularni pejzaž ima svojstva otvorenog dela u čiju interpretaciju su ugrađena iskustva interpretatora i posmatrača kao odgovornog saučesnika u dobijanju rešenja. U konačnom autorskom konceptu pejzaž posle mita ima angažovani odnos prema stvarnom svetu i parafrazama istorijskih ikonografija. Tome u prilog govore metaforični nazivi dela: Put u Oz, U smiraj Vidovog dana, Nedeljno posle podne u planinini, Božič na reci, Letnji dan u Severnom Brabantu ...


 


Gordana Dobrić

novembar 2007.


 


 


Datum objavljivanja: