Umetnik

Biljana Đurđević (1973)

Prati umetnika

Pretraga

Rasadnik

 


Slikarski svet Biljane Đurđević odvija se na pozornici uznemirujuće atmosfere, sa ljudskim figurama skamenjenih izraza lica, širom otvorenih očiju, bez daha, u mirnom i zagonetnom stavu. Figure glavnih aktera svoje slikarske predstave, uvek postavljene u preteći i opominjući položaj, ova umetnica smešta u intimne pejzaže naslikane preciznim potezima i obojene čistim i jasnim koloritom. Ti pejzaži, kojima je u svom radu posvećena, ispunjeni su emotivnim intenzitetom kakvim se odlikuje barokna ili klasicistička slika, a tome doprinose i simbolički elementi predstavljeni realističkim oblicima (šuma  – simbol mističnog, nesvesnog, izmaštanog; zmija – manifestacija sile, kao znak upozorenja za nepredvidivo). Dramatični narativni realizam, postavljen na suprotnoj ravni od klasično shvaćenog realizma kao umetničkog stila, podstaknut je odnosom umetnice prema realnom svetu, iz čijih dubinskih slojeva izvlači samu suštinu. Njene slike su kao zamrznuti kadrovi što daju osećanje „pre“ i „posle“ događaja koji je predstavljen. Neizvesnost ishoda scene/predstave akcentovana je upotrebom perspektive, na prepoznatljiv način koji se uočava na nekoj renesansnoj slici, što još više naglašava dramatičnu atmosferu same predstave.



Na Biljaninim slikama sve je pregledno, uredno i čisto. Preciznost kojom slika svaki detalj na slici, bilo da je reč o pločicama kupatila ili bazena (kao neizostavnoj pozadini na slikama iz prethodnih ciklusa nastalim u periodu od kraja devedesetih godina minulog veka do početka dvehiljaditih – Stomatološko društvo, 1996–98; Kabare, 1999–2000; Pijeta, 2004; Pasija, 2005 ...) ili o šumskom predelu (koji se pojavljuje kao novi element na najnovijim slikama nastalim krajem 2009. i početkom 2010) pokazuje neiscrpnu posvećenost umetnice u istraživačkom postupku i njenu predanost, koja prelazi u opsesivnost, u minucioznoj obradi odabranog motiva. Biljanina pronicljivost u izboru i definisanju odabranih tematskih motiva gotovo je zastrašujuća je, a njena doslednost u tretmanu površine slike / slikarskog platna sa zanatskim umećem kakvog svestranog renesansnog ili baroknog umetnika inspirativna. Sve je stvarno na Biljaninim slikama – od biljaka koje izranjaju iz vode ili drveća koje okružuje devojke. Floralni motivi nemaju dekorativnu funkciju, oni kontrolišu scenu koju je umetnica odabrala da ublaži izvesni brutalni realizam koji se uočava na prvi pogled. Same figure koje su postavljene u stojeći ili ležeći položaj, frontalno ili okrenutih leđa, pojedinačne ili u grupi, nepoznate i/ili neidentifikovane, ispunjene su emocijama čiji intenzitet pojačava slikarkinu težnju da nezainteresovanost za ljudsko biće preoblikuje u želju za njegovom identifikacijom.



Kreativni uticaji koji inspirišu ovu umetnicu poslednje dve decenije, uočavaju se na skali definisanih umetničkih pravaca; nasleđe koje nam istorija umetnosti pruža prepoznajemo na Biljaninim slikama kao da čitamo neki stručni tekst. Ne govorimo o uticajima koje umetnica prenosi na svoja platna, već o inspirativnim izborima i kreativnim podsticajima, koji pričaju priču o savremenom i realnom svetu. Baš taj realni narativni izraz, kojim se umetnica obraća posmatraču i uvodi ga u naizgled nadrealni svet svojih pripovedačkih zapleta, pokazuje kako se ona distancira od stvarnosti, opisujući i kritikujući je, provocirajući istog tog posmatrača da demistifikuje scene koje posmatra i zapita se da li je u pitanju čista imaginacija ili promišljena poruka.



Aleksandra Estela Bjelica Maldenović


Datum objavljivanja: