Umetnik

Balša Rajčević (1941)

Prati umetnika

Pretraga

Rani radovi i prva samostalna izložba Balše Rajčevića

Skulptor Balša Rajčević, na svojoj prvoj samostalnoj izložbi, obrađuje jedan naročit problem: uzajamni odnos - mogli bismo reći, kauzalitet - između strukture materije i morfologije oblika. Ovaj skulptor, maime, veoma skrupulozno istražuje saznajno estetske aspekte posledica koje promena agregatnog stanja materije proizvodi na oblicima modelovanim prema tipu osnovnih geometrijskih tela, kocke, lopte, prizme, valjka, piramide, paralelopipeda.

Tridesetak ovde izloženih eksponata predstavlja rezlultat Rajčevićevog istraživanja. U pogledu strukture materije, Rajčević konstatuje dva osnovna stanja: čvrsto, tj. hladno stanje, i meko, tj. toplo stanje. U pogledu morfologije oblika, u zavisnosti od promene strukture materije, ili permanentno stanje, i nepostojano ili evolutivno stanje. Preokupacija Rajčevićeva jeste upravo taj proces - da kažem mehanizam - prelaženja materije iz mrtvila hladnog, statičnog stanja u kinetizam toplog, mobilnog stanja, što se analogno odražava na obliku, prelaskom iz inertnog, postojanog stanja u efemerno, labilno, procesno stanje.

Nije slučajno što Rajčević za objekat anamorfoza odabrao upravo tela pravilnih geometijskih oblika. To raspadanje i degradacija oblika koji u našem kategorijalnom iskustvu figuriraju kao simboli savršenstva i postojanosti, imaju određeno simboličko i metaforičko značenje. Ono implicira jedan skeptičan odnos prema dogmama kategorijalnog duha. Izražavajući sumnju i podozrenje prema čistom, racionalnom, kanonskom savršenstvu jednog euklidovskog sveta - u čemu je žrtva anamorfoze upravo njegova neprikosnovena koherentnost - Rajčević daje maha izrazu cinizma i ironične skepse, upućene idealu savršenstva. Istovremeno, anamorfoza u svojoj destruktivnosti se odaje kao induktor poetskog osećanja. Ona je izraz lirskog prevođenja nemuštih, apstraktnih oblika kategorijalne svesti u jedno pasionalno, intimno stanje...

Rajčevićevi objekti rađeni su u bojenom drvetu i naročitoj masi spravljenoj od strugotine, vezane dufiksom. Funkcija boje kod ovih objekata je dvostruka. Ona eliminiše stvarnu strukturu materijala od koga su objekti građeni. Potom, ona stvara utisak o nekoj neodređenoj, izmišljenoj materiji u kojoj se odvija volšebni proces anamorfoze. Boja značajno potencira spoljne, čulne efekte što ih anamorfoza priozvodi u materiji, na mestima njenog maksimalnog evolutivnog ponašanja, u nabiranju, topljenju, razlivanju i curenju.

Predgovor kataloga, Galerija 73, 1975.
Đorđe Kadijević
Datum objavljivanja: