Umetnik

Balša Rajčević (1941)

Prati umetnika

Pretraga

Od primarne strukture do alegorije

U srednjovekovnoj plastici, kada je hrišćanska ideologija bila sudbinska, posebno mesto u ikonografiji zauzimala je predstava „ Strašni sud“ u kojoj su grešnike davile i proždirale zmije i hobotnice zajedno sa ostalim mitskim čudovištima. Naravno, sretala su se ova bića i u samostalnim zoomorfnim ukrasima, ali uvek sa istim značenjem. Ako se ovakvim načinom zastrašivanja držao u pokornosti srednjovekovni čovek, da li iste predstave plaše i savremenog čoveka? Pored kolektivnog pamćenja (što je u ovom slučaju nebitno) današnju zmiju personifikuje mikrofon, odnosno propaganda, a davi i ubija reč. Floralni elementi - buketi - trebalo bi da nas opuste, da zrače pozitivno, ali zar lep cvet nema i biljka mesožder. Balša Rajčević, vajar, pesnik i likovni kritičar, gradio je svoj najnoviji ciklus, nazvan „ Buketi, hobotnice i zmije“, strogo poštujući jezik materijala. „Svojom potencijalnom suštinom i inicijalnom vitalnošć
u, ne samo u fizičko - oblikovanom već i duhovnom smislu(...) lučni PVC elementi skoro da su po sebi gotove zmije, hobotnice i biljke što se granaju“ (B. Rajčević). Interesovanje za odnos tehnologije prema umetnosti naročito je bilo izraženo 60-ih godina, mada je u raznim vrijantama prisutno do danas. Rajčevićevom senzibilitetu očigledno odgovara taj odnos i čini ga propagatorom pop-kulture. Skulpture su mu poput asanblaža sklopljene i
pretvorene u uverljive oblike. Autor oblike podvlači svojom intervencijom u završnom delu nastalog tela od industrijskog predmeta, kada dolazi do izražaja klasično rešenje u okviru medija dato u glavama osnovne teme. Takođe, umetanjem drugih predmeta (mikrofona, mehaničkih prstiju) autor ukazuje i na duhovitost prepoznatljive alegorije. Boja ima dramatičnu primenu. Sve je obojeno belim u tonu koji je najbliži, čak identičan boji skeleta. Na taj način autor je do kraja dosledan osnovnoj ideji. Balša Rajčević posebno insistira na ekspoziciji izložbe. Svoje objekte stavlja na pod, uza zid, veša o tavanicu da bi ih potpuno integrisao sa celokupnim ambijentom, ali i da bi im dao značenje primarne strukture.

„Danas“, 2000.god.
Gordana Vasiljević
Datum objavljivanja: