Umetnik

Balša Rajčević (1941)

Prati umetnika

Pretraga

O slikama Balše Rajčevića

Dopunjavanjem svoga sada već značajnog i široko afirmisanog opu­sa radovima koji obuhvataju medijum slikarstva, Balša Rajčević je kao osvedočeni vajar, autor ciklusa angažovanih kolaža i velikog broja rado­va u mešanim medijima, kao i stalno razvijene, intenzivne prateće linije istoričara umetnosti, kritičara i esejiste, sa jedne strane fenomenu slike prišao na složeni i prirodom svoga dosadašnjeg iskustva duboko reflek­sivni način, zabavljen kristalizacijama fenomena koji su već inače bili kao osvojeno i inventivno razgrađeno polje prisutni u nizu njegovih skulptorskih i ambijentalnih rešenja, budući da je polihromija bila izuzetno naglašena u decenijskom trajanju njegovih objekata, tokom sedamdesetih i osamdesetih. No, iza konstante tog njegovog rada, bre­menitog dihotomijama i insistiranjima na svedenom Gestalt-u i jasnim formalnim iskazima, koji ukupan kontekst slike zaokružuju mešavinom iskustava obojenog polja i refleksijom oživljenog sećanja na istorijska iskustva enformela iz pedesetih, provučena je jedna bezmalo čedna i neopterecena nit, koja na specifičan način temperira već u korenu naglašenu tenziju snažnih vizuelnih obrazaca ugrađenih u jezgro centralne kompozicije. Zbog toga je i svaki njegov slikarski iskaz varijacija koja nudi prirodan izlaz iz strogog i snažnom geometrijom definisanog prostora, kao što i već jednom postavijenu simetriju odnosa veštom mimikrijom, kao u prirodi, obogaćuje dinamizmom strukture i traganjima za adekvatnim tonom ili pak zaokruženjem taka predočenog fenomena, koji teži pomirenju više linija vizuelnih apstrakcija. Ako je tokom obnovijenog talasa slikarstva u toku dve poslednje decenije kod veoma angažovanih slikara bila neskriveno izražena plodotvona strast da se deluje u oblasti vajarstva i prostornih umetnosti, onda se u slučaju BaIše Rajčevića to reflektuje kao slika u ogledalu, što je prirodna potre­ba stvaraoca jake strasti da obuhvati i pronalazi nove izražajne horizon­te i da doseže nekakav idealni, puni krug umetničkog udesa.

Dušan Đokić
Datum objavljivanja: