Preobražaj
“Postoji velika nesigurnost o počecima slikarstva. Egipćani kažu da su ga oni izmislili šest hiljada godina pre nego što je prešlo u Grčku, isprazno hvalisanje, razume se . Grci kažu da je pronađeno u Sikionu, ili u Korintu, ali, svi se slažu da je nastalo iz običaja da se čovekova senka zaokruži linijom. Prema tome prvo slikarstvo je bilo takvo. “
(Plinije Stariji, Istorija prirode, knjiga XXXV)
U situaciji gde već više od dve decenije na svetskoj likovnoj sceni ne postoji privilegovani model, ne postoji ono što se ponekad zvalo “ stil “ ili “ pravac “ umetniku našeg doba preostaje jedino da izoštri svoj iskaz , da podesi instrument i da se posveti unutrašnjoj konzistenciji svoga rada i da pokuša ono što radi – bez obzira na medij koji može biti na širokoj skali , od sasvim tradicionalnog do visoko tehnološkog – izvede na najbolji mogući način. Ispitivanje i razumevanje sopstvenih polazišta stalna je preokupacija umetnika tokom celog njegovog stvaralačkog života .
Andrea Ivanović je stvaralac na čijem polju traganja za autentičnim identitetom vidimo upravo taj proces uprnog i neprekidnog ispitivanja najdubljih korena njenog umetničkog stava , koji nam na ovoj izložbi u vidu jednog osobenog iskaza i otkriva .
Svedoci smo aktivnog i pažljivog preispitivanja jedne lične stvaralačke nužnosti koja na osnovu duhovne discipline i dubinskog promišljanja sa jedne strane i snažnog impulsa sa druge strane čini osnovu – energetsku podlogu na kojoj se ostvaruje jedan osoben likovni senzibilet .
Nastali radovi su pre svega otisci unutrašnjeg stanja svesti gde svaki pojedinačni prikaz predstavlja trag-svedočanstvo stvaraočeve asketske izoštrenosti opažanja osluškivanja sveta i pojava koje ga okružuju .
Na brižljivo pripremljenim podlogama postupkom potpunog nanošenja bojenih površina , njihovog skidanja , snažnog ucrtavanja linearnih konstalacija , precizno slikanih površina , razmazanih mrlja, ekspresivnih nanosa četkom urezivanja ili struganja ogrebotina po materijom zasićenoj površini , autor ne samo da nam otkriva intimni dijalog koji vodi sa sobom već i proces ispisivanja sopstvenog teksta – činjenja dela .
Intuitivno nanosi se negde zgušnjavaju i sabijaju gde njihova ukrštanja , preplitanja i slojevitost pune sliku i tamne je dok su na nekim razređeni , olakšavaju je , prazne rasvetljavaju . Razigravanje i borba tih elemenata , koji kao da pokušavaju da pobegnu iz racionalnog postavljenog okvira da bi na kraju ipak ostali zadržani njegovom kohezionom silom - čine da prikaz zrači ekspresivnom energijom.
Nastaju pikturalne tvorevine sa jednim osobenim koloritom koji je sracunat na neponovljivoj granici koja deli likovnu naivnost sa likovnim lukavstvom. Ovo budi u nama dijalekticku misao o jedinstvu suprotnosti koje cine život: harmonije i razuma s jedne i nemira , stihijskog – podsvesnog sa druge strane.
Slika koja nastaje iz takvih postupaka i takvog stanja svesti ukazuje se kao svojevrstan rukopis na čijim se slojevima očitava smisao neprestanog događanja , nastajanja i nestajanja,kretanja, prisustva, iščezavanja i rađanja. U nekim radovima kao da nalazimo sećanje na pradavne procese kada su se elementarne sile pretakale u znake . Na drugima u tamnim urezima i patini koju nose kao da se ulovilo vreme , što čini da deluju poput ritualnih predmeta. One bude u nama i druge asocijacije ali vidimo da se celina njenih radova može sagledati i kao neprestano osluškivanje protoka vremena.
Arhetipska struktura i savremeni način mišljenja prepoznaju jedan u drugom kao zov i odaziv čineći suštinsko jedinstvo čime Andrea uspeva da upravo svojoj intimnoj analizi stvarnosti obezbedi autoritet snažno artikulisanog kontinuuma. Važna osobina Andreinog stvaralaštva i kreiranja portreta sveta u kome živimo je i prisutna i naglašena odanost prema likovnom stvaranju kojoj kada dodamo vidljivu duhovnu zrelost njenog čina imaćemo ukupnu filozofsku sliku ove izložbe.
Na putu neprekidnog traganja po svojoj unutrašnjosti uz pomoć već stvorene vlastite umetničke tradicije Andrea i dalje uporno korača i neprestano zaokružuje svoju senku.
Dragan Hajrović , jul 2005.
Datum objavljivanja: