Umetnik

Aleksandar Mladenović Leka (1967)

Prati umetnika

Pretraga

Tekst za katalog izložbe "Štampane stvari"

Autor: Ljiljana Ćinkul (1949)

 


Dok je umetnički rad bio interpretiran ranije samo vizuelno, sada može da se prepozna po pristupu, sadržaju i emotivnom, intelektualnom pa čak socijalnom efektu.

                                                                                                                             Debora Vej

 

Situacija na terenu vizuelnih umetnosti u znaku digitalne revolucije i temeljnih transformacija potakla je indikativno pitanje: Šta je grafička umetnost danas? Na ovo, za mnoge i subverzivno pitanje, Aleksandar Mladenović nastoji da odgovori iz sopstvene stvaralačke vizure koja se - na raskršću između velikog nasleđa (tradicionalne) umetničke grafike i inovativnih metoda visoke tehnologije reprodukaovanja – iscrtava na otvorenom polju ka tumačenju fenomena savremene grafike i štampe. Naime, u svojoj balansiranoj stvaralačkoj genezi Mladenović je proširio prostor urbanog meditativnog i melanholičnog diskursa i oslobodio se pravo/vernosti tradicijskim sredstvima ovog medija, tipičnim za autorove rane radove. Danas je legitiman stav teoretičara po kojem su primena digitalnih tehnologija u umetnosti i preovlađujuće savremene metode totalnih mogućnosti repodukovanja izazvali promene u samom našem viđenju umetnosti. U tom kontekstu, ističe se i značaj kreativnog sadejstva konceptualne i tehnološke komponente rada. Svakako, poimanje grafike u 21. milenijumu znatno je fleksibilnije. Isto tako, tokom poslednjih decenija primenom novih tehnologija reprodukovanja relativizovana su pitanja umetničkog originala, autorskog otiska, tiraža.


Autorski princip Aleksandara Mladenovića dobar je primer za kreativnu relaciju umetničke invencije i nove tehnologije, ali u domenu vrlo suptilnog uticaja kompjutera na kreativni proces važno je ne zaboraviti da mašina obrađuje ideju, ali ona je ne rađa. Svojom novom izložbom naslovljenom Štampane stvari autor je blizak idejama Debore Vej (Deborah Wye) koja fenomen grafike tumači kao jedan aspekt savremenog izraza čiji se parametri stalno redefinišu, a granice između medija u izvesnoj meri rastvaraju. Opšte ali važno mesto je da ni materija ni prostor ni vreme nisu što su (juče) bili, a pitanje: Kako izgleda? zamenjeno je sa Šta znači? Fleksibilan naslov Štampane stvari otvorio je vrata i locirao i pomirio ovu osetljivu temu o mediju grafike u doba digitalne tehnologije fokusirajući se na (možda) najvažnije zajedničke niti koje se tiču digitalne manipulacije izabranim i/ili zamišljenim slikama, njihovom generisanju, selekciji, repeticiji, umrežavanju ili umnožavanju.

Iz ugla ličnosti koja ulazi u zrelo životno i stvaralačko doba, Aleksandar Mladenović prelistava stranice privatne istorije, sopstvenih sećanja, istorije umetnosti  ili veb-sajtova nastojeći da iz pre/obilja vizuelnog materijala sopstvene memorabilije tematizuje pojedina poglavlja posvećena porodici, prijateljima, umetnicima i humornim situacijama kojih se najradije sećamo.


U svojoj vizuelizaciji određenih stanja, pojava i senzacija autor koristi fotografiju kao predložak, a kolor multipli i digitalno generisani kolaži potkrepljuju činjenicu da izvorna slika u kompjuteru duboko pogađa sam vizualni sadržaj grafike.


Kolekcija Štampane stvari čini nekoliko malih tematskih celina u čijim se različitim narativima - umreženim u mozaičke strukture ili ukomponovanim epizodama i/ili storijama na zlatnom fonu - može čitati Mladenovićeva stvaralačka formula u kojoj su izmirena Direrova usmerenja i Gutenbergova galaksija. Jer, u kontekstu svoje umetničke produkcije Aleksandar Mladenović dokazuje da je u čarobnom koktelu moguća egzistencija novih tehnologija i tradicionalnih grafičkih medija – akvatinte, bakropisa, suve igle, duboke štampe, serigrafije, visoke i digitalne štampe.



Ljiljana Ćinkul


 


Datum objavljivanja: