Umetnik

Aleksandar Mladenović Leka (1967)

Prati umetnika

Pretraga

Slikarski radovi Aleksandra Leke Mladenovića

Autor: Branko Raković

Slikarski radovi Aleksandra Leke Mladenovića dolaze kao zaoukruženje njegove likovne prakse. Izvedeni radovi su velikog formata i pokazuju predanost autora svetu slike ovoga puta u drugom mediju. Čak i poetski, novi slikarski radovi velikog formata razlikuju se od grafičkog pristupa našeg autora. Tehnika otiskivanja je doduše ostala, ali u prenošenju fotokopiranog sadržaja na platno, koje postaje nosilac ovog ciklusa. Povezanost sa modernom muzičkom scenom i nekim njenim protagonistima dovela je autora do vrlo zanimljivih i za njega netipičnih rešenja u gradnji slike.


Iskorak je prisutan već u izboru nekoliko puta većeg formata za predstavljanje ideje. Pakovanje sadržaja u pravilnim modulima koji su ređani i uklopljeni, postaje konstrukcija koja nosi nekada tekstualnu angažovanu poruku koja je finalni likovni dodatak! I pored naoko, instant skoro pop artističkog shvatanja slike, autor se prepušta tradicionalnim slikarskim vrednostima, kao što je fino obogaćivanje fakture bezbrojnim lazurima koji doprinose plemenitosti slike. Nije zapostavljen nijedan deo slike, atmosfera odiše patinom vremenskog trajanja. Namaz je obogaćen, smenjuje se snaga poruke i snaga čiste likovnosti. Naracija jeste prisutna, ali je istovremeno snažno lična i asocijativna. Zbog toga je bitno shvatiti vezu grafičke poetike izazvane jednim procesom i sadašnje slikarske koja u svojoj oslobođenosti ostavlja pristup za drugačiju emociju. Kod grafike se dešava prostorna asocijacija, dok se kod slike autor usredsređuje na bliski detalj koji postaje motiv ponavljanja. Određeni predmet kroz obradu iz više profila, postaje problem broj jedan i oko njega se vrti snaga slike. Pojava portreta muzičara u urbanim mračnim prostorima i njihovo isticanje,  dovodi do atmosfere teskobe i zapitanosti nad industrijom zabave ili otpora prema svetu tame koncertnih sala i garderoba. Gotovo istorijska vrednost ove grane života (muzičari, električne gitare) biva pojačana izborom crno belih novinskih fotografija koje imaju teški fluid crne hronike. Doduše, mora se primetiti da je ovaj ciklus nastajao kao refleks ljubavi prema muzici koja je po osećanju autora uspela da se izdigne iz crnila i postane čista umetnička forma i inspiracija. Na moguće zapažanje da je ova poetika daleka i nejasna, uglavnom sa porukama na stranim jezicima, autor odgovara radom na svojim velikim autoportretima koji se izjednačavaju po atmosferi sa ostalim radovima. Time se oseća njegovo prisustvo i povratna reakcija na iskazane sadržaje. Jednom rečju, to je posveta jednom svetu i možda želja da se na neki način bude deo tog sveta, ovoga puta kroz sliku. I pored poruka i podsećanja, snaga likovnosti je glavna, kao i sklonost eksperimentu!


Autor tokom rada dobija sve više novih ideja, koristi iskustva stripa ili fanzina, fasciniran je oblicima sadašnjih muzičkih instrumenata. Ovaj proces se desio i traje,  on upotpunjuje jednu umetničku ličnost. Pokazuje praksu grafičara Aleksandra Leke Mladenovića koji nam u punoj snazi otkriva jednu stranu svog likovnog viđenja. To je nemirna i neizvesna strana posvećenosti svetu slike.


Branko Radović


 


Datum objavljivanja: