Umetnik

Aleksandar Mladenović Leka (1967)

Prati umetnika

Pretraga

A.M. Leka

U napuštenim i zaboravijenim prostorima urbane sredine, Aleksandar Mladenović Leka našao je svoj krug intresovanja. Pogled sa prozora ne na ulicu i arhitektoniku grada, nego na drugu stranu, prema dvorištima i krovovima, ubogim i napuštenim mjestima sa odbačenim predmetima ili sa zarđalim željeznim vagonima. To su prostori sa neočekivanim i dramatičnim susretima formi i boje.


U tim i takvim prostorima ovaj mladi umjetnik prepoznaje svoj svet. Posljednjih godina u grafičkoj klasi FLU mogli smo pratiti opsesije koje ga opterećuju. Tragovi su vidljivi i ubjedljivi i mi smo mogli naslutiti njegova duhovna kretanja u tom smislu. Njegov emotivni naboj je smješten u tom duhovnom krugu u kome nalazi najdublje podsticaje.

U grafičkim listovima so temama napuštenih i zaboravljenih prostora nadvija se zlokobna atmosfera, kakva dolazi poslije velikih kataklizmi, kao što su besmislena i tragična uništenja. Ta bolna slutnja kao da koincidira sa sadašnjim vremenom.


Rad umjetnika je usamljenički posao. Izolovanost od svijeta je potrebna da bi se skupila snaga za uranjanje u sebe i "svoje" pejsaže, naravno ne zaboravljajući pri tome plodotvorne spoljne uticaje.


Najčešća grafička tehnika kojom se služi Leka je tehnika duboke štampe - akvatinta. To je osnovna podloga pomoću koje realizuje svoje likovne vizije, koristeći pri tome po potrebi i druge tehnike: meku prevlaku, bakropis, suvu iglu i obilato, rezervaš. Kompozicije su građene sa većim i manjim površinama, "natopljene" bogatom strukturom, dobijenom j otiskivanjem zgužvone hartije ili teksture tkanine na još neosušeni asvalt na metalnoj ploči. Time on spontanim ali kontrolisanim postupcima obogaćuje grafičke cjeline. Pomenute površine na grafikama nisu strogo geometrijske slike, nego razdrte površine, načete "Ljudima i vremenom".


Znalački i sa urođenom mjerom ostvaruje uravnotežene kompozicije. To su umjetnikove konstrukcije koje stvara po svom nahođenju i stavlja ih u "viši red". Mada su neke grafike rađene i dugo i mukotrpno, one odaju utisak lakoće i transparentnosti. To je rezultat, pored očigledne nadarenosti, ozbiljnosti i sistematičnosti u radu.


Tokom rada na metalnim pločama grafičar-umjetnik simultano primenjuje nekoliko različitih tehnika na istoj matrici, što pričinjava opojnu radost stvaranja, kada se još ne nazire rezultot rada i uloženih napora. Sve to će se videti tek kasnije, uz veliko uzbuđenje, prilikom otiskivonja prvog probnog otiska na grafičkoj presi.


Posmatrajući grafike A.M.Leke, pogotovu one u boji, stiče se utisak da ih je radio slikar, a ne grafičar, neopterećen grafičkim zanatima i ograničenošću same tehnike. Može se sa sigurnošću tvrditi o uzajamnom prožimanju slikarstva i grafike, što u ovom slučaju rezultira bogatim bojenim odnosima unutar samog grafičkog lista. Karakteristična je transparentnost boje koja obavija cijeli grofički list. Ni najtamnija mjesta na grafici nisu samo crna, nego zrače svojom unutrašnjom svijetlošću i stvaraju utisak još veće dubine.


Krajnje škrt izbor prepoznafljivih predmeta nalazimo u pojedim grafikama. Ne insistirajući na njihovoj materijalizaciji, nego više na znaku ili neočekivanom plasiranju, uočavamo točak sa zrakastim kracima, bicikl, kantu ili sićušnu Ljudsku figuru. U posljednjim listovima pojavila se forma kacige, koja se postepeno transformisala u plodnu formu ili u polukružni oblik koji se nalazi u prvom planu, bez prepoznatljive scenogrofije fasada. Sve je postavljeno u prvi plan. Ranije poimanje beskonačnog prostora nestaje. Horizontalni zidovi kao da zatvaraju cijeli vidokrug prepoznafljivog prostora. Boja je zgusnutija, atmosfera još dramatičnija, a struktura, oporija.


Avgust-septembar 1994

Emir Dragulj


 

Datum objavljivanja: