U osnovi antiratna priča izrazito lirski obojena. Jastuk, pažljivo osmišljenih dimenzija, posebno šiven za ovu instalaciju. Simbolički je ulazak u neki drugi svet, prostor skrivenih osećanja, snova, želja, maštanja. Mesto na koje naslanjamo obraz, mesto potpunog poverenja, najdublje intime. Mekoćom majčinog dlana ljubi svako lice podjednako. Zrači čistotom. Nije slučajno postavljen na pod! Light box (iznad) odraz je “duha jastuka” koji se pojavljuje i nestaje. Kada je svetlo upaljeno njegova groteskna prikaza opominje. Kada je svetlo ugašeno, opominje hladnoćom. Crtež je radjen tehnikom watermarc na ručno pravljenom papiru od vlakana duda koji raste u dvoristu kuce mojih predaka. Splet brojnih racionalnih i iracionalnih okolnosti, doveo je do ovakvog rešenja, a pre svega moje duboko verovanje da duh kolektivnog pamćenja stanuje u objektima koji su okruživali generacije pre nas. Takodje verujem da davanjem materiji novi oblik i značenje, u kreativnom postupku ostvarujem kontinuitet sa prošlošću i stvaram duhovni okvir za sebe i one koji dolaze..