Udruzenje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije, Sekcija keramike i Galerija Singidunum pozivaju na otvaranje izložbe Vreme ponedeljak, 5. maj 2008. godine u 18 sati, Galerija Singidunum, Knez Mihailova 40, Beograd. Izložba je otvorena do 16. maja 2008. godine.
"Njegovo veličanstvo Vreme. Nekada nam mnogo nedostaje, nekada ga imamo napretek. Ponekad želimo da ga zaustavimo, ponekad da prolongiramo trajanje nekog lepog trenutka. Trudimo se da ga nadmudrimo, prevarimo, iskoristimo, razotkrijemo, ukrotimo... Priča o Vremenu nema početak , ni kraj. Umetnici su svako na svoj način i u svom maniru prikazali kako vide, osećaju i doživljavaju to moćno Vreme.
Kontinuiran, neprekidan (pro)tok vremena (prošlog, sadašnjeg i budućeg) istovremeno može značiti i prolaznost samog života i prirode. O tome da li na budućnost Evgenija Portnoj, Marijana Kalabić i Ljiljana Nikolić gledaju sa negativnom ili pozitivnom konotacijom govore njihovi svedeni i pročišćeni radovi. Pravi recept za ubijanje vremena i pouzdan pogled u budućnost sa izraženom dozom humora preporučuju Nadežda Đukanović Pantelić i Slađana Danojević. Ana Stipsić, Olgica Jelić Kucina i Aleksandar Kucina dočaravaju magiju procesa nastanka umetničkog dela. Spontani dijalog sa protokom vremena vode Jasmina Pejčić i njeni peščani satovi. Oštru i kompleksnu opservaciju činjenice da su naše misli prožete diskretnom zebnjom o tome šta nas čeka sutra dobijamo od Katarine Lazić Vasiljević. Kula vremena (Tatjana Ivanišević Radojković) tajanstveno uvlači posmatrača u sebe i izaziva želju u nama da je posetimo i otkrijemo njenu tajnu. U radu Biljane Rakanović je naglašena skulptoralna nota i Ruža je jedina ljudska figura na izložbi. Vakuum, neki međuprostor, nešto izvanvremensko i fragilno osećamo dok tonemo u rad Tatjane. Zakić. U bezgraničnom prostoru i beskrajnom vremenu, negde daleko od nas čuje se nečujan zvuk dalekih galaksija (Jelena Bošković). Utilitarne keramoplastične posude nagriza zub vremena (Marica Jovićević Petrović, Mihajlo Petrović). Poruka koju nam šalje Ivana Rackov je da postanemo svesni jednog posebnog trenutka, da živimo za njega i u njemu. Bez merača vremena se jednostavno ne može živeti (Marina Milovanović Kušić, Momčilo Trajković). Diskretan komentar sadašnjice na destinacijama gde je vreme (možda) stalo i predelima gde vremenska mašina nikada neće naći put daje nam Tatjana Dejanović. Koliko je tanka linija između dana i noći; svetlosti i tame čitamo na triptihu Katice Pavelka Vukajlović. Finoću, rafiniranost i preciznost obrade forme otkrivamo u delu Ane Miletić - odmotavamo klupko i puštamo vreme da živi u našem sećanju. Kraj, smrt, vizija nevesele budućnosti, strepnja, nespokojstvo, zloslutna predviđanja se ogledaju u radu Sanje Sremac. Ida Marinković Damnjanović poručuje da vreme jednom mora stati i da će se časovnici rastočiti i nestati .
Čvrsto se držite vremena! Koristite ga! Budite svesni svakoga dana, svakog sata! Oni prolaze isuviše lako i brzo da bi bili primećeni. / Tomas Man / "
Maja Škaljac Stanošević, istoričar umetnosti