Umetnik

Prati umetnika

Pretraga

U strahu su velike oči

Izložba "U strahu su velike oči" i prezentacija almanaha br.5 Maje Josifović i Dimitrija Tadića odvija se u sklopu projekta "Velike Strasti". 25. novembar, Artklinika - Novi Sad.

 


Projekat "Velike Strasti" sastoji se i od Izložbe digitalnih printova "Bez mere" na fasadi Doma kulture „Studentski grad", Beograd, istoimene izložbe u galeriji SULUJ, Beograd, izložbe "Kod čika zube i drugo" u Manual muzeju zoboravljenih umetnosti u Novom Sadu (u okviru projekta "Prostor za novi dijalog" Muzeja savremene umetnosti Vojvodine), prezentacije/ razgovora povodom petog broja i pet brojeva almanaha (2001-2008) u Kolarčevoj zadužbini, Beograd, kao i od istoimenog almanaha br.5.


Životinje izložene u "Šok galeriji" i u Manual-u, Muzeju zaboravljenih umetnosti i zanata u Novom Sadu,  aludiraju na drugu formu basne, koje slično parabolama, poseduju moralnu poruku, poučnu funkciju, racionalniji odnos prema stvarnosti. Glavni akteri ovog zajedničkog rada Maje Josifović i Dimitrija Tadića su lutke uvećane do ljudskih dimenzija, koje, na taj način, dobijaju životnost protagonista našeg detinjstva. Lisica, mačka, meda i zeka nalaze se u situacijama karakterističnim za ljude: oni spavaju, jedu, popravljaju zube, istovremeno animiraju ambijent koji je galerijski i muzealizovan, i čiji smisao počiva u zadržavanju, konzerviranju vremena i čuvanju od zaborava. Edukativna crta basne se u ovom smislu poklapa sa edukativnim karakteristikama konteksta i samog umetničkog rada jer se ove životinje poigravaju sa didaktičnim sistemom tezauracije u koji su uključene. Baveći se ambivalentnošću, paradoksalnošću same ideje opiranja propadanju, smrti i promeni, ovi radovi na drugačiji način uvezuju ralacije prošlosti-sadašnjosti-budućnosti, realnog i virtuelnog, istorijskog i fiktivnog i osvešćujući višeobličje budućnosti izvlače nas iz sklonosti da se ne zaboravimo i "zgrudvamo u samo jednom vremenu".


 


Datum objavljivanja: 24.11.2008.