Umetnik

Prati umetnika

Pretraga

Slike i skulpture Sretena Stojanovića

Reprezentativna izložba vajara, jednog od osnivača i prvih profesora beogradske Akademije likovnih umetnosti, akademika Sretena Stojanovića, biće upriličena u oba izložbena prostora u prizemlju zgrade RTS-a, budući da ona, pored vajarskih ostvarenja, obuhvata i njegove, slikarske radove.

 



 


U nameri da svoju izložbenu delatnost proširi i na polje skulpture Radio-televizija Srbije je, pored redovnih izložbi slika u Galeriji RTS-a, 2010. godine otvorila još jedan izložbeno-galerijski prostor u holu zgrade u Takovskoj, prilagođen potrebama predstavljanja vajarskih ostvarenja, gde su u proteklom periodu predstavljena dela naših znamenitih vajara Petra Palavičinija, Rista Stijovića i Svetomira Arsića Basare.

Izlozba-Sretena-stojanovica-RTS.jpg



Publika će biti u prilici da se susretne sa tridesetak skulptura i deset slika, crteža i akvarela, nastalih tokom četiri stvaralačke decenije, između 1919. i 1960. godine, gde su zastupljena ostvarenja iz svih Stojanovićevih stvaralačkih etapa: prve, koja se označava kao "skulptura stilizacije" (1919-1828), druge - obeležene pojmom "realizam" (1929-1940), i treće određene kao "romantika" (1945-1960), koja se deli na herojski romantizam i epsku monumentalnost.



Većina ostvarenja potiče iz porodične ostavštine, a manji broj iz privatnih kolekcija. Među njima su i biste u gipsu, koje nikada nisu odlivene, niti javno predstavljene, između ostalih: Maksima Gorkog, Filipa Višnjića i Laze Kostića. Autori postavke i tekstova kataloga su istoričari umetnosti Ljiljana Porčić i Dušan Milovanović.



Sreten Stojanović je rođen u Prijedoru 1898. godine. Posle Prvog svetskog rata odlazi u Beč, gde počinje njegovo umetničko obrazovanje, koje on nastavlja tokom trogodišnjeg boravka u Parizu u radionici čuvenog Emila Antoana Burdela, koji ga usmerava na put moderne skulpture. Stojanović se 1922. godine vraća u Beograd, gde je 1937. godine izabran za vanrednog profesora Umetničke akademije, a dve godine kasnije i za redovnog. Osim vajarstvom, slikarstvom i grafikom, bavio se umetničkom kritikom i esejistikom. Posle Drugog svetskog rata izabran je za rektora beogradske Akademije likovnih umetnosti i za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, čiji redovni član postaje 1959. godine. Umro je u Beogradu 1960. godine.


 



Datum objavljivanja: 20.06.2013.