Novi mediji su više nego korisno komplementarno sredstvo u prezentaciji etnografske muzeološke građe.
Novi mediji su više nego korisno komplementarno sredstvo u prezentaciji etnografske muzeološke građe. Međutim, problem nastaje kada su oni jedino postojeće sredstvo u uslovima gde zbirka više ne egzistira u fizičkoj realnosti (slučaj predstavila koleginica iz čačanskog muzeja).
Muzeji na otvorenom poseduju poseban potencijal da sopstvenim ambijentom dočaraju tradicionalnu narodnu kulturu verodostojnije od klasičnih muzeja koji su u većoj meri kulturni konstrukti. U vezi s tim Muzej ''Staro selo'' u Sirogojnu i slične ustanove ovog tipa trebalo bi, između ostalog, da odlučnije obznanjuju i afirmišu tu svoju vrednost.
Ističemo potrebu da se u radu Etnološke sekcije MDS ubuduće sistematski prate trendovi u etnografskoj muzeologiji u svetu kako bismo mogli da pravovremeno poredimo svoja iskustva s iskustvima kolega iz inostranstva.
Neophodan je istrajan rad na već započetom procesu redefinisanja predmeta i metoda etnografske muzeologije kod nas. Da li su održive stare pretpostavke da se bavimo samo tradicionalnom narodnom kulturom i tradicionalnim selom (obe kategorije su procesu dubokih promena ili jednostavno nestanka) Potrebno je više raditi na istraživanju muzejske publike, odnosno njenih stavova, želja i potreba. Muzeji moraju ustanoviti svoju realnu poziciju na tržištu, jer im od toga u velikoj meri zavisi budućnost.
Potrebno je ohrabrivati i ubrzati rad na već započetim inicijativama i muzeološkim projektima, na pr. 1) unapređenje rada dokumentacijskih službi u muzejima i 2) proces standardizacije naziva zbirki
Unaprediti rad na afirmaciji sopstvenog esnafa. Status etnologije kao nauke kod nas je u javnosti i u okviru rada društveno-političkih institucija izuzetno loš, profesija je nevidljiva. Etnosekcija MDS je jedina organizacija i forum u etnološkoj struci u Srbiji koja deluje i čija se delatnost unapređuje. Može li ona da posreduje i u široj afirmaciji struke i na povezivanju etnologa na širem planu ?