Promocija monografije Milene Jeftić Ničeve Kostić, održaće se u galerijskom prostoru MSUV, Dunavska 37, Novi Sad, u četvrtak, 27. maja u 19 časova. Na promociji će govoriti Jovan Despotović, Sava Stepanov i Jelena Stojanović.
"U tradiciji dalekoistočne filozofije i umetnosti je da koncizno i svedeno tumače, te predstavljaju svet i stvarnost u kojima nastaju. Dovoljno je spomenuti, tek kao nekoliko primera, budističke kratke priče i zen maksime, NO pozorište i haiku poeziju, kinesko i japansko Sumi slikarstvo... U njima vidimo kako se direktno, kratko, jasno, slikovito uspostavlja veza između dva ljudska univerzuma- spoljašnjeg, onog koji se gleda i vidi, i unutrašnjeg, onog koji se oseća i doživljava. Moderna zapadnoevropska umetnost je značajnim delom potpala pod slicnu stvaralačku aktivnost, posebno njeno slikartsvo. Povremeno se umetnici sličnog senzibiliteta i shvatanja obraćaju toj neposrednoj komunikaciji dok opserviraju preplitanje te dve realnosti. Metaforičnost jedne od takvih maksima: Spazih laticu, videh univerzum ukazuje na ovaj oblik mentalnog prelaska - reklo bi se u jednom koraku, između malog, tirvijalnog, jedva uočljivog sveta i njegovog velikog pandana, onoga što se tako jasno vidi kao ogromno, svepostojeće, kosmičko. To pomeranje se nalazi, ovog puta vremenski mereći, upravo između trena i beskonačnosti.
U pojedinim slikarskim praksama i u našoj aktuelnoj umetnosti možemo identifikovati takvo kreativno kretanje: posmatranje pojedinačnih detalja mikrostvarnosti i njihovo prevodjenje u opstost vidljivog makrouniverzuma. Slikarski opus Milene Jeftic Niceve Kostic, po svim likovnim, vizuelnim i plastičkim karakteristikama spada u ovakve primere rada."
Iz teksta Jovana Despotovića "Spazih laticu, videh univerzum", Milena JNK, Beograd, ULUS, 2010.
Milena Jeftić Ničeva Kostić rođena je 1943. godine u Tomaševcu. Diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, gde je i završila postdiplomske studije na odseku za scenski kostim.
Slikarstvo, zajedno sa crtežom kao ravnopravnim medijem kroz koji često artikuliše svoje prve zamisli, za Milenu JNK spada u stvaralačku kategoriju u kojoj je ona izborila pravo na sopstvenu identifikaciju. Počevši od ranih ciklusa Krojački saloni i Popravke čarapa, umetnica je u različitim fazama svoga rada smelo znala da iskorači iz jednog diskursa u sasvim novi i različiti. U svom slikarstvu godinama je razvijala veliku temu pejsaža, od početnog pojma poznatog kao "asocijativni pejsaž", preko „poentilističkih“ slika i crteža u boji sa uzorkom i grafitnih strukturalnih crteža, do bujno rascvetalih žbunova i drveća u cvatu, postižući kvalitet "imaginarnog pejsaža" i dostižući osnovnu ideju "apstrakcije" čije polazište može biti bilo koji motiv. Poznata je i kao veliki putnik ka udaljenim destinacijama (Indija, Australija...) gde crpi inspiraciju za svoj rad (ciklus Cvetanje).
Milena JNK je dobitnica priznanja i nagrada među kojima se ističu Otkupna nagrada Muzeja savremene umetnosti, Oktobarski salon, Beograd (1982); Velika nagrada Srbije, ULUPUDS, dodeljuje Ministarstvo za kulturu Srbije (1992); Nagrada za crtež, IV Bijenale crteža i male plastike, Beograd (1999); Nagrada Oktobarskog salona, Beograd (1999) i nagrada na Jesenjoj izložbi ULUS-a (2006).
Radovi Milene JNK nalaze se u brojnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu, između ostalog i u kolekcijama Narodnog muzeja u Beogradu, Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Muzeja grada Beograda, Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu, Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, Galerije Matice srpske u Novom Sadu, Muzeja savremene umetnosti u Jerevanu, Benjamin Duhl Auditorijuma u Tel Avivu, Gradske kuće u Solentuni, Muzeja pastela u Sen Kentenu, Silpakom univerziteta u Bangkoku.